PROFESIONALAC

Di Kej Nacionale

Iskusniji navijači su oprezni. VAR tehnologija je tu za sporne situacije, a bengalke bačene na teren mogle bi ovaj put dovesti do prekida utakmice i registrovanja službenog rezultata od 3:0 protiv domaće momčadi. Biće ovo zanimljiv meč
12628 pregleda 21 komentar(a)
Knežević, Foto: Arhiva Vijesti
Knežević, Foto: Arhiva Vijesti
Ažurirano: 14.01.2019. 08:30h

Duško Knežević nije Juventus. Nije ni Fiorentina, a ni Lacio.

On je više Ređina - trećeligaš sa dna italijanske čizme, iz oblasti Ređo di Kalabrija čuvene po zemljotresima i mafiji.

E ta Ređina je prije 12-13 godina kažnjena ispadanjem u seriju C jer je bila dio grupe timova, na čelu sa Juventusom, koji su namještali utakmice. Akter jednog od najvećih skandala u istoriji fudbala.

To su, izgleda, previdjeli igrači crnogorskog prvaka koji igraju protiv Ređine. Ona nije Zeta.

Ili - pekao je Knežević godinama zanat na mnogo većim i prljavijim tržištima i terenima od crnogorskog.

Djelovala je crnogorska momčad samouvjereno prije meča, sa rukom na srcu, dok se intonirala državna himna. Bila bi to kudikamo interesantnija uvertira za meč da je prošao kreativni predlog crnogorske Vlade da policija hapsi zbog neustajanja na državnu himnu, komunalci da tumače da li je neki „huligan“ na tribine unio transparent na kojem nijesu ispisane istorijski utemeljne činjenice, dok bi istovremeno bilo poželjno isticanje i mahanje zastavama drugih država.

Navijače i domaću momčad ispod Gorice samo su malo zbunjivale tek postavljene reklame oko atletske staze i transparetni - „Momci iz 90-ih“, „Katniću, dovedi mi Kneževića“, „Ne dirajte Prvu familiju“.... dok se na velikom semaforu povremeno pojavljavala reklama za rimejk filma „Kum“.

Ali sastav crnogorskog prvaka već je u prvim minutama utakmice djelovao izgubljeno. Uljuljkani u zabludi dosadašnjeg iskustva da će gostujuća momčad igrati defanzivno, dok će oni plesti mrežu i zabijati golove.

Umjesto toga, Di Kej je krenuo silovito.

Državotvornim komentatorima osušilo se grlo. Pominju crkvu na Rumiji, prisjećaju se i slave 1919, kao što Srbi slave boj na Kosovu.

Kladioničari zagledani u statistiku sa fokusom na velike mečeve. Sa Svetozarom Marovićem je meč bio namješten i završio se transferom u srpsku prijestonicu, Igor Lukšić je bio previše neiskusan i predao se poslije prvih ozbiljnih napada, Ljubiša Krgović je reagovao kasno, kad su mu već zabili gol i uletjeli nekoliko startova na ivici crvenog kartona, dok Andrija Jovićević poslije silovitog prvog poluvremena nije izašao iz svlačioce u drugom... Ali to su sve timovi iz Prve crnogorske lige.

U domaću ekipu se uvukla nesigurnost. Tek blijedi pokušaju i vika posljednje linije odbrane, poznate kao dio opozicije, da naškode Di Keju i uvjere navijače domaće ekipe da je sve u najboljem redu - igrao je ovaj sa nama zajedno 20 godina, znamo ga, i on će završiti kao svi naši pretodni rivali.

Međutim, poslije akcije i driblinga nad pouzdanim Stijepovićem, koji je branio i boje PSŽ, domaćim navijačima i igračima je zastao dah. Dio igrača, što iz juniorskih što iz seniorskih selekcija, išao je na kamp u Mojanovićima ili Atlas banku kako bi napredovao u karijeri ili obezbijedio dobar ugovor.

A šta ako je Di Kej snimio moje slabosti, kao da se pojedinačno zapitao svaki igrač podgoričke momčadi. Šta ako su sve one akcije od Vile pod Goricom, A2A, Telekoma... ovako ili još bolje uvježbane, kao ova sa Migom?

Sa tribina su se čuli prvi zvižduci. Kao i iz svečanih loža popunjenih igračima drugih domaćih klubova, oponenata vodećeg crnogorskog sastava. Zviždali su Ređini reda radi, a više bogami Katniću, Stijepoviću, pa čak i Đukanoviću.

A sve su oči bile uprte upravo u domaću zvijezdu, crnogorskog Ronalda, iskusnog i nemilosrdnog centarfora - Milo Nacionale. Domaći navijači se nadaju nekoj njegovoj bravuri, genijalnosti Deja Savićevića, dok on za sada preskače igru.

Utakmicu sa klupe, naizgled nezainteresovano, posmatra jedan od ključnih učesnika mnogih velikih pobjeda crnogorskog prvaka - Duško Marković, crnogorski Luka Modrić. Svaka majstorija ili udarac Di Keja po nogama crnogorskog Ronalda povećavaju njegovu šansu da uđe u igru i preuzme kapitensku traku.

Kako utakmica odmiče, Di Kej je sve sigurniji. Stanković neprimijetan, kao u svim velikim utakmicama, Migo pod tremom, Miško Vuković se zagrijava pored aut linije.

Domaće navijače tješi to što znaju da su evropska i svjetska federacija zabavljene o svom jadu, nadaju se da Milo Nacionale zna šta radi, da će napraviti neki marifetluk, dati nekom centaršut da zabije gol Di Keju iz ofsajda ili će odglumiti penal. Zna on i to, iako nije kao Nejmar.

Oni iskusniji navijači su oprezniji. Ruska fudbalska federacija je uvijek zainteresovana za igre na Balkanu, dok Di Kej još ima kontakte na ličnoj ravni sa nekim bitnim ljudima iz svjetske kuće fudbala.

VAR tehnologija je tu za sporne situacije, a bengalke bačene na teren mogle bi ovaj put dovesti do prekida utakmice i registrovanja službenog rezultata od 3:0 protiv domaće momčadi.

Znate kako se sve završilo u Makedoniji sa timom Nikole Gruevskog, a korištena je i VAR tehnologija i igrani su produžeci.

Di Kej najavljuje još akcija iz svog bogatog repertoara. Biće ovo zanimljiv meč. Sigurno takav odavno nismo gledali.