KOSMOS ISPOD SAČA

Romeo i sestra Batrićeva

Njegoš je suviše komplikovan i zahtjevan, a vjerovatno za većinu osnovaca koji u tom dobu najbolje poznaju Harija Potera, Tolkina, Barsu i NBA ligu Njegoševi stihovi predstavljaju šifre kojima oni nisu dorasli
135 pregleda 18 komentar(a)
Fink
Fink
Ažurirano: 16.02.2019. 05:01h

 Dobro znam tipa koji je bio u osmom razredu osnovne škole kad je došao kući i prenio roditeljima da ga je ribala nastavnica jer nije na času pokazao zadovoljavajuće znanje o Gorskom vijencu. Otac mu je galamio, on se zaplakao i zvao majku da razgovaraju u četiri oka. U svojoj sobi joj je priznao i rekao: „Majko, ja mislim da je Njegoš lud“.

 Njegoš je suviše komplikovan i zahtjevan, a vjerovatno za većinu osnovaca koji u tom dobu najbolje poznaju Harija Potera, Tolkina, Barsu i NBA ligu Njegoševi stihovi predstavljaju šifre kojima oni nisu dorasli.

 Fenomenalan britanski muzičar Fink na poslednjem albumu Hard Believer ima pjesmu pod nazivom Shakespeare. Pjesma počinje stihovima:

„Oh why, oh why do they teach us Shakespeare

When you're only 16, with no idea, what it all means“

 Nije posrijedi otklon, ni negiranje velikog pjesnika, čak imajući u vidu naslov pjesme riječ je o omažu. Pjesma je metafora za stvari u životu koje dođu prerano, a čovjek nije spreman da ih u tom trenutku shvati, prepozna, sažvaće, na pravi način doživi i iskoristi.

 Englesku književnost predavao mi je izvanredan profesor Janko Andijašević koji je imao odličan metod da približi pisce studentima, čak i one teške ali nezaobilazne kao što je Džefri Čoser. Andrijašević je sa par anegdota i legendi umio na pravi način da uvede studente u priču o Šekspiru, da baci udicu pa da studenti sami dalje istražuju, da kopaju za onim što im je dovoljno za ispit i da nastave dalje za onim što njih suštinski interesuje.  Sjećam se da je Mladen Jokmanović tvrdio da bi Marlou bio mnogo veći pjesnik od Šekspira da nije poginuo u kafanskoj tuči. To je sjajna pretpostavka, prije svega jer nije dokaziva, a otvara razne mogućnosti za kreativnu raspravu.

 Slušao sam uživo kako Fink izvodi pjesmu Shakespeare. Masa je bila tako raspoređena da je svako imao svoje mjesto, bez gužve, a svi su pjevali stihove. Predobra atmosfera u kojoj možeš da doživiš kao san trenutak kad se okrene simpatična plava cura i poljubi te odjednom. Individualci u masi. Osjetio sam se kao kad se vozim autobusom, sa sve slušalicama koje izoluju sve spoljne zvuke, a na mini ekranima u autobusu ređaju se stihovi pjesnika. To su savršene udice, poezija na izvolte, stihovi traže sljedbenike, najbolji vid edukacije. Onaj koga zanima, upamtiće, zapisaće, shvatiće, istražiće dalje.

 Napisao sam ovaj tekst inspirisan jednom lijepom pjesmom, nadajući se da će tekst možda biti još jedna udica da se neko dobrovoljno upeca i istraži redom pjesmu, bend Fink, muzički pravac electro-soul, možda dalje Šekspira, Marloua i ko zna što sve ne.

 Oni koji su željeli nešto drugačije uvijek imaju rubrike „najčitanije“ i „najviše komentara“. Što god da kliknu čeka ih prženje, neka nova golotinja, parlamentarac koji pominje tucanje, pronevjera firmi, šenlučenje na svadbi i raspad lažne-opozicije. Klikćite do besvijesti.