STAV

Ponižavanje već poniženih

Od 31. januara 2010. do 31. januara 2014. godine broj državnih funkcionera u Crnoj Gori povećan je sa 2.687 na 3.851, tj. za 1.164, od čega 604 na držvnom a 560 na lokalnom nivou
4 komentar(a)
siromaštvo, Foto: Shutterstock
siromaštvo, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 28.01.2015. 08:48h

„Bogati moraju živjeti jednostavno, da bi siromašni jednostavno mogli živjeti.“ (Mahatma Gandi)

Davne 2001. godine Vlada Republike Crne Gore donijela je Uredbu o socijalnom kartonu, koji je definisan ovako: „Socijlani karton je skup podataka o domaćinstvima u Republici Crnoj Gori, njihovoj imovini, prihodima, specijalnim rashodima, socijalnim potrebama i potrebama u pogledu zdravstvene zaštite“ (izvor: Institut alternativa).

Takav projekat, koji su građani smatrali neophodnim i pravednim, zahtijevao bi dosta vremena i novca, ali se mogao realizovati uporedo sa popisom stanovništva u Crnoj Gori. Uredba je trajno zaboravljena iz razloga što ogromnom broju bogataša nije odgovaralo objavljivanje podataka o njihovom imovnom stanju, makar ti podaci bili nepotpuni poput onih u imovinskim kartonima državnih funkcionera.

Kasnije se Vlada opredijelila za „integrisani informacioni sistem socijalnog staranja“, koji je definisan kao elektronska baza podataka o korisnicima prava u sistemu socijalnog staranja. Primanja ovih korisnika podvrgnuta su detaljnoj provjeri putem umreženog informacionog sistema, pomoću kojeg centri za socijalni rad automatski razmjenjuju podatke sa 10-12 ministarstava, uprava i fondova.

„Sa kraja su počeli tanjega“, čime se, kako kažu, „postiže pozitivan efekat, jer će spriječiti zloupotrebe...“. Zar je „nesavjesni“ građanin jedini krivac u sistemu koji mu to omogućava? Korisnici MOP-a od 63,50 eura na jednog člana, odnosno 120,70 eura na četiri i više članova domaćinstva, te minornih suma za dječji dodatak, pod stalnim su nadzorom, što je poniženje veće od samog siromaštva. Kontrolišu bračni status, rođenje, odrastanje i školovanje djece, zdravstveno stanje, stan, zemlja, stoka, i sve što jeste ili nije u vezi sa njihovim gorkim životom. Ovim građanima je ugroženo pravo na privatnost. Ko kontroliše bogatstvo i tokove novca u gornjim slojevima crnogorskog društva? Gdje je socijalni karton za one koji posjeduju cijele gradove, „rasparčane“ na stanove, kompanije, poslovne prostore, hotele..., smještene na više lokacija u Crnoj Gori i inostranstvu? O bankovnim računima da ne govorimo! Tu su savremene informacione tehnologije nemoćne.

Od 31. januara 2010. do 31. januara 2014. godine broj državnih funkcionera u Crnoj Gori povećan je sa 2.687 na 3.851, tj. za 1.164, od čega 604 na držvnom a 560 na lokalnom nivou. Funkcije se često izmišljaju da bi sve partije u koalicijama bile zadovoljene. Istina je da svi funkcioneri nijesu bogati, kao što svi bogati nijesu funkcioneri. I nezaposleni mogu da budu funkcioneri u UO, ako ih partija časti. Bogatima se vjeruje na riječ, dok se na siromašne gleda sa podozrenjem. Da siromašni ne drže do časti ne bi bili siromašni! Broj korisnika socijalnih naknada je, na žalost, veliki, ali oni nijesu opasni po državnu kasu, koliko oni koji su skrivili njihovu bijedu.