Ako se po jutru dan poznaje, 2015. godina neće biti ni mirna, niti prijatna na Kosovu.
A jeste sve počelo mirno, lijepo. Dočekali novu godinu bez incidenata. Ljudi se uglavnom okupljali po kućama, u krugu porodice, dočekujući novu godinu sa osjećajem olakšanja: “Kakva god da bude sljedeća, ne može biti gora od ove što je ispraćamo!”
Ne lezi vraže.
Novogodišnje veselje se još nije završilo kako treba, a osjećaj se dramatično promijenio. Prvi radni dan na Kosovu je otpočeo političkim prepucavanjima između kosovskih “velikaša”. Drugog radnog dana, prepucavanja su se proširila preko granice, sa onima iz Beograda.
Tek je januar, a ulicama kosovskih gradova se već svakodnevno protestuje: zbog politike, (ne)zaposlenosti, loše privrede, struje, penzija, plaća, zdravstva, prosvjete, svega. Protesti zbog prošlosti, zbog sadašnjosti i zbog budućnosti.
Nova Vlada sa Isa Mustafom na čelu umjesto Hašima Tačija (koji nam je, kao što je to u Podgorici već dobro poznato, postao šef diplomatije) uspjela je da za manje od mjesec dana dobije epitet najnesposobnije vlasti koju je Kosovo imalo od kad smo se otarasili Srbije!
Premijer Mustafa je uspio da za mjesec dana ubijedi javnost Kosova da je on glavni krivac za sve što se dešava na Kosovu, amnestirajući Tačijevu sedmogodišnju vladavinu tokom koje je korupcija i zloupotreba vlasti postala političko pravilo!
Tako su, za manje od mjesec dana (uključujući novogodišnje praznike), građani Kosova izgubili svaku nadu da bi nešto dobro moglo da dođe od nove vlasti. I, kao da nam nije bilo dovoljno to što nam je nezaposlenost ogromna, standard nizak a vlast korumpirana i nesposobna, pojavila se (opet) Srbija, sa svojim već bajatim pričama o Kosovu (i Metohiji) kao “kolijevci srpkoga naroda” čiju nezavisnost neće priznati “nijedna srpska vlada… Nikada!”
A tek je januar. Kako će nam biti na proljeće, to niko nema hrabrosti da predvidi.
* * *
Na Balkanu je proljeće, kao što to jednom lijepo napisao najpoznatiji albanski pisac, Ismail Kadare, vrijeme glasina koje nose tenzije. Ratove čak.
Iako je u prošlosti, nekada davno možda, bilo perioda kada je Balkansko poluostrvo izgledalo istinski veliko, sa dovoljno prostora za različite jezike, vjere, narode i države, pisac nam kazuje da su se u jednom trenutku, davno i nekad u doba Otomanskoga Carstva, vremena promijenila, a sa njima i narodi ovih prostora, pa je ovo veliko poluostrvo, odjednom, počelo bivati tijesno za sve!
Taj osjećaj tjesnoće je najjači na proljeće, kad se na planinama snijeg otopi, pa se priroda budi iz zimskoga sna, a sa njom i čovjek. U dobra vremena, na proljeće počinje novi ciklus života, a u loša vremena sa proljećem dolaze glasine, onda se dižu tenzije.
Ostalo je krvava istorija.
* * *
Vijesti nijesu dobre. Naslovnice su prepune niskih izjava, političkih prepucavanja, namjernih nesporazuma, huškačkih govora, opozicionog populizma, i nesposobnosti vlasti. A obični ljudi se nalaze između te dvije vatre - na bilo koju stranu da krenu, opeći će se
Da, tek je januar i na Kosovu je još zima. Ali su tenzije već počele da se dižu, nestrpljenje još više. Niko više ne sanja mir i dobrotu. Svi bi da pobeđuju protivnike. Prave i izmišljene, nije važno.
Eh! A nadali se da će u 2015. stvari krenuti nabolje! Da bi, možda, čak mogli vratiti vrijeme mira na ovome poluostrvu, kad je bilo mjesta za sve jezike, vjere, narode i države. Kad smo svi bili gazde po svojim kućama i dobre komšije sa svima. Kad se sanjalo o lijepim vremenima i dobrim ljudima.
No, šta je tu je. Tek je januar. Valja izdržati jedanaest mjeseci još.
Valjda će sljedeća godina biti bolja. Nade se ne smijemo odreći. Samo da preživimo proljeće.
Sve najbolje u 2016!
Bonus video:
