KOSMOS ISPOD SAČA

Prorok Mišel Uelbek

Uelbeku ne mogu ništa, on je već sebe ubio u jednom od prethodnih romana, i to ubistvo opisao u detalje, kao pravi genije. Možda će mu i to neko zamjeriti jer im je trebao živ
138 pregleda 3 komentar(a)
Mišel Uelbek
Mišel Uelbek
Ažurirano: 16.02.2019. 11:12h

U broju od 7. januara, „Šarli Ebdo“ analizirao je Mišela Uelbeka, čija se nova knjiga pojavila u prodaji prije nekoliko dana. 

Knjiga nosi naziv „Potčinjenost“ i projekcija je Francuske u bliskoj budućnosti, Francuske kojom vladaju radikalni islamisti. 

Nekoliko puta se Mišel Uelbek našao na optuženičkoj klupi, i optuživali su ga da je islamofob, dok su ostali tvrdili da je on samo pisac koji konstatuje stvarnost i prije svega analizira savremeno francusko društvo, dok ostali zatvaraju oči pred problemom ili nemaju hrabrosti da se uhvate u koštac sa opasnom temom, možda jer ne vide rješenje. Jednostavno.

Uelbek je nekoliko puta u svojim ranijim djelima dao rješenje, ili bolje reći ponudio. Uprkos činjenici da ga nazivaju mizantropom i depresivcem, on na par mjesta daje rješenje u vidu odlaska iz velikih gradova u sela koja su nalik gradovima, povratak nekoj vrsti mini komune i onom vidu života koji se pokazao iz današnje vizure kao zdrav i ispravan. Za njega to nije bijeg i predaja, već realno rješenje za one koji su dovoljni zdravi i spremni za takav život, nova opcija za moderno društvo koje juri ka zidu punom brzinom.

Uelbek je secirao francusko društvo, i savremenog čovjeka. Prije svega, nije ni sebi ostao dužan, jer dok narator opisuje njega, Mišela Uelbeka, teško da ima ružnijeg i težeg opisa u cijelom romanu „Karta i teritorija“ od toga kako je on opisao sam sebe.

Dugo je bilo nekorektno konstatovati problem jer je riječ o manjini. Težak je zadatak dotaći jednu takvu temu u zapadnom društvu koje se predstavlja kao demokratsko, a zapravo gura probleme pod tepih, što upravo dokazuje suđenje Uelbeku. Takođe, činjenica da Uelbeka ne podržavaju toliko javno u Francuskoj, ali ga zato većina kupuje i čita dokazuje prikrivenu zainteresovanost za problem o kojem on govori.

Taj problem eskalirao je u redakciji lista „Šarli Ebdo“. Reakcija na ubistvo novinara, karikaturista i satiričara jasno pokazuje u kakvom društvu živimo, kako diše naše okruženje.

Previše ljudi opravdava upotrebu sile kao odgovor na provokaciju. Previše ljudi spremno je da opravda ubistvo iza kojeg se nalazi religija kao jedan od povoda, odnosno uzrok.  Rezultat je da je grupa ljudi naroužana puškama organizovano ušla u redakciju časopisa i ubila ljude naoružane olovkama. Ko god može da misli da su karikaturisti „zaslužili“ ili „dobili to što su tražili“, taj je spreman da i u svojoj zemlji premlati novinara ili karikaturistu zbog toga što mu se ne dopada tekst ili nečiji rad. Sve je pitanje kreiranja opravdanja. 

Prisustvovao sam okupljanju ispred Francuskog kulturnog centra u Beogradu gdje su se građani okupili da izraze neki vid protesta, da izraze žaljenje. Bilo je tu najviše karikaturista, satiričara i novinara. Šta su trebali da urade, da se naoružaju i da odgovore, ili da se prisustvom obavežu da neće stati sa pisanjem i crtanjem?

Sigurno je da će biti ljudi koji će biti kivni na Uelbeka nakon njegove nove knjige. Javnost je isprovocirana i najavom teme. Uelbeku ne mogu ništa, on je već sebe ubio u jednom od prethodnih romana, i to ubistvo opisao u detalje, kao pravi genije. Možda će mu i to neko zamjeriti jer im je trebao živ.