Ležim u postelji u sitne sate dana 31.12.2014, san ne dolazi na oči, boli osjećaj, sva je prilika, da je država Crna Gora odlučila da dio svojih građana, koji imaju zdravstvenih problema, a zbog akutne nestašice ljekova pusti “niz vodu”. Zbog toga odlučujem da presavijem tabak papira i koristim priliku da vam se obratim u nadi da ćete ovo objaviti.
Ako nijesam u pravu volio bih da me se za ovo demantuje. Gotovo sam siguran da moje mišljenje dijele mnogi koji često uzalud čekaju ljekove utorkom i petkom ispred državnih apoteka širom Crne Gore, jer, navodno, po kazivanju apotekarskih radnika, ljekovi dolaze u ograničenim količinama. Ljekove dobijaju oni koji imaju sreće i strpljenja da čekaju u redu, a imajući u vidu i naš mentalitet dio ide onim drugima koji nemaju običaj da čekaju red. Međutim, i onima koji čekaju nije sigurno da će im boginja Fortuna pomoći da ih dobiju.
Naime, u utorak 30.12.2014 oko 12.30 poslije nekoliko sati čekanja po hladnom vremenu ispred državne apoteke JU Dom Zdravlja Bar, dobio sam obražlozenje da su umjesto lijekova koje koristim dobili samo jednu vrstu i to zamjenu. Pošto sam odustao od uzimanja ponuđenog lijeka, jer sam se dosta puta uvjerio da zamjene nijesu adekvatne, uprkos uvjeravanjima da jesu, sa jednim prijateljem sam pošao u drugu državnu apoteku, Bjeliši, gdje smo od ljubaznog osoblja dobili oba lijeka, istina u manjoj dozi. I to je jedan od načina na koji smo oštećeni. Pitam se kako to da su oni dobili, a ovi prvi ne. Sve ovo upućuje na sumnju da dio ljekova ide ispod tezge, da se djeli privilegovanim ili u neke ”druge svrhe”. Pretpostavljam da se državne apoteke u Baru snabdijevaju iz istog izvora od Apotekarske ustanove CG. Ako je to tako, zašto nam nijesu dali ljekove koje smo dobili od državne apoteke Bjeliši, pa se prosto nameće pitanje, pošto nijesu, hoće li za to neko odgovarati, jer nema većeg grijeha nego nekome uskratiti ljek. Neko će reći da za nestašicu ljekova postoji “lijek” refundiranja preko socijalnog i da se mogu izeti u privatnim apotekama. Ko ne vjeruje da je ovo skoro nemoguća misija, neka proba. Samo ću navesti da treba prilično vremena da se pribavi odgovarajuća dokumentacija za to. I da treba par mjeseci da se pare vrate. Ne vjerujem da mnogi od nas to mogu sebi priuštiti, mogu samo oni bolje stojeći.
Činjenica je da je već dugo vremena prisutan problem opšte nestašice lijekova. Kako je koji ministar zdravlja dolazio na tu funkciju, uvjeravao je javnost da je to samo privremeno, da ima para, te da će to biti riješeno. Međutim, sve je ostalo na obećanjima.
Isto tako je činjenica da se u privatnim apotekama mogu kupiti manje-više svi lijekovi. Obećavali su da će se sa privatnim apotekama napraviti ugovor, da će se ljekovi moći kod njih uzimati sa receptom.
Ali, obećanje - ludom radovanje, ostalo je sve do danas, a ja se pitam koliko će tih neispunjenih obećanja još biti. Ima li ko u državi Crnoj Gori da ovome stane na kraj, da se ovo konačno riješi, jer bolest je svačija i ko zna koga ona sjutra čeka.
Bonus video:
