SRDAČNO S KOSOVA

Kraj godine

Na ulicama - paradoks: svjetla bliješte, djeca se igraju, odrasli nasmijani. Sve mirno, normalno, najbolje. Možda će i snijeg pasti, pa da sve bude kako treba
3 komentar(a)
kalendar, Foto: Shutterstock.com
kalendar, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 25.12.2014. 09:26h

Kraj svake godine je vrijeme meteža u redakciji. Stavljaju se posljednje tačke na 365 komplikovana dana, izračunavaju se uspjesi i neuspjesi, vagaju se dobra i loša dešavanja, biraju se ličnosti godine, pozitivne i negativne. Stres među nama, novinarima dnevnih listova, koji se svakodnevno borimo sa kranjim rokovima za štampanje, pritiscima nezadovoljnih VIP-ova, nervozom koju stvara provjera skandaloznih saznanja, novinarskim oglašavanjima na čije telefonske pozive i SMS poruke političari ne odgovaraju, i neizbežnom uredničkom vikom zbog tekstova koji je trebalo da budu završeni - juče!

No, samo jedan površni pogled kroz prozor, na prištinsku glavnu ulicu, bilo koje od ovih posljednjih decembarskih večeri, daje sasvim drugu sliku. Ulicama velegrada caruju prodavci vatrometa i plastičnih Deda Mrazova kineske proizvodnje, dok blještava svjetla raznih boja nakačena po fasadama zgrada, uličnim svjetiljkama i drveću i plastičnim jelkama, pretvaraju inače sumornu Prištinu u nešto nalik balkanskom Las Vegasu. Djeca na već započetom zimskom raspustu trče i igraju po gradskom šetalištu, dok njihovi majke i očevi uživaju u kuvanom vinu, koje se svake večeri toči po malim, drvenim kioscima, koje kao da su stigle direktno sa austrijskih planina. Fali nam samo snijeg - malo da pokrije permanentno nečiste ulice, a više da nam pojača privid spokojne idile koja može da caruje samo među spokojnim i srećnim ljudima.

Ipak, i pogled sa prozora je krajnje ograničen; odatle se ne vide na stotine kosovskih građana koji svakodnevno pokušavaju da, preko Subotice, pređu srpsku granicu prema Mađarskoj, pa odatle nastavljaju po Evropi, u potrazi za nekim drugačijim, boljim životom. Ne vide se ni mađarski kampovi u koje smještaju onaj dio ovih nesrećnika koji budu uhvaćeni, a ni oni u Austriji, gdje završe skoro svi koje mađarska policija nije primijetila. Sve to, kad bi se vidjelo, ne bi bilo mnogo drugačije od strašnih devedesetih, kad su mladi Kosova masovno bježali na Zapad, od kojih se većina više nikada nije vratila nazad, osim kao turisti.

U novinarskoj hronologiji kojom zaokružujemo 2014. godinu, bilježimo ovu najnoviju krizu sa ilegalnim emigrantima koji žele u Evropi, a Evropa ih neće, kao jednu od par dramatičnih dešavanja koja su obilježila komplikovanu godinu. Osim bježanja građana na Zapad, tu je neizbježna politička kriza, zbog koje smo šest mjeseci bili bez funksionalnog parlamenta i vlade. Istina, ovih dana smo dobili novu Vladu, a parlament je napokon počeo sa radom, ali je godina prošla u prepirkama oko toga ko mora biti na vlasti a ko ne. Taj smo ceh, na kraju, kao i uvijek, platili svi mi, građani Republike!

Ne manje dramatična je bila i afera sa korupcijom u redovima Misije Evropske unije za vladavinu prava na Kosovu, EULEX-a. Afera, koju smo - da se pohvalim - otkrili baš mi u Koha Ditore, još nije razriješena - zvaničnici EULEX-a koji su optuženi da su primali milione eura mita, i dalje rade isti posao, a istraga je, kako se to zvanično uvijek kaže, još u toku. Vidjećemo šta će biti sljedeće godine.

Veliku pažnju javnosti je, takođe, dobila policijska akcija u kojoj je uhapšeno preko 40 muslimanskih vjerskih lidera, pod optužbom da pomažu regrutovanje kosovske mladeži za borbu u redovima islamiskih ekstremista u Siriji. Cijela stvar se tokom jeseni stišala, pošto je većina uhapšenih puštena na slobodu, ali nas svakih par nedjelja neka nova vijest o pogibiji nekog kosovskog mladića u Siriji podsjeća da je taj problem tu i da neće nestati ukoliko ga sami ne riješimo.

I, da ne zaboravimo, cijela je godina počela sa aferom falsifikovanja univerzitetskih diploma i naučnih radova, što je u proljeće izazvalo proteste protiv rektora prištinskog Univerziteta, koji je i sam bio među onima koji su objavljivali radove po lažnim naučnim časpoisima. Tadašnji rektor je dao ostavku, ali je borba za Univerzitet još uvijek nezavršena, dok je ogromna većina onih koji su falsifikovali diplome i radove ostala anonimna, svakako u redovima vlasti, partija i samog Univerziteta.

I sve ovo je samo kap u moru dešavanja, od kojih, moramo pomenuti, je bilo i svijetlih događaja - to je slučaj sa kosovskom džudistkinjom, Majlindom Kelmendi, koja je 2014. završila kao šampionka svijeta i kao zvanično najbolja džudistkinja na svijetu. Onda je tu članstvo Kosova u Međunarodnom olimpijskom komitetu, što će omogućiti našim sportistima, kao što je Keljmendi, da učestvuju na Olimpijadi Rio 2016, te još par drugih uspjeha, uglavnom u sportu, kulturi i individualnim ostvarenjima.

No, u sjećanju će ostati ove grozne stvari koje nam se ponavljaju iz godine u godinu, bez nekog pozitivnog pomjeranja vrijednog pomena. Korupcija, nezaposlenost, stagnacija, nerazvijenost, političke manipulacije, nizak nivo demokratije, neodgovornost vlasti, loše zdravstvo i obrazovanje, stvari su koje mi se vrte po glavi gledajući sa prozora glavnu ulicu. A na ulici, paradoks: svjetla bliješte, djeca se igraju, odrasli nasmijani. Sve mirno, normalno, najbolje. Možda će i snijeg pasti, pa da sve bude kako treba. Kakva godina. Hvala nebesima da joj je došao kraj!

Preporučujemo za Vas