STAV

Palanka - ravnodušna prema stvarnosti

Kada profesor na Ekonomskom fakultetu izda knjigu od šesto strana bez ijedne fusnote, znači da se on intelektualno prostituiše, jer predstavlja tuđe znanje kao svoje
425 pregleda 31 komentar(a)
Sanja Vlahović, Foto: Arhiva "Vijesti"
Sanja Vlahović, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 23.12.2014. 08:28h

Palanku čini zatvoreni, duhovno ukalupljeni polusvijet, gdje se stvarnost ruga razumu, a propadanje je funkcija haosa. Tu dominira kolektivitet mediokriteta, a razlikovanje od stada kroz posjedovanje individualne samosvjesti je kažnjivo, budući da degradira palanku. Privid života palančani održavaju kroz četiri načela koji zajedno imaju sinergetski efekat i koji oblikuju palanku, a to su : prostitucija intelekta, psihološka narkomanija, mentalna hirurgija i jedinstvo ćutnje.

Prostitucija intelekta je svako lažno posjedovanje znanja kao moći. Kada profesor na Ekonomskom fakultetu izda knjigu od šesto strana bez ijedne fusnote, znači da se on intelektualno prostituiše, jer predstavlja tuđe znanje kao svoje. Kada perjanik mladih DPS-a plagira kolumnu i magistarski rad, to znači da je on intelektualni žigolo, baš kao i sadašnji gradonačelnik Podgorice koji kuburi sa retorikom i logikom. Kada ministarka nauke sklepa naučni rad plagirajući dijelove, to znači da je ona intelektualna prostitutka, baš kao i rektorka Univerziteta Crne Gore, osoba bez referenci u nauci. Prostitucijom intelekta se stvaraju naduvani autoriteti kojima institucija delegira moć, kojoj nisu dorasli obrazovanjem i stručnošću. Njima fiktivno znanje služi za šepurenje, dok palančani klimanjem glavom poput drvenih konjića, pristaju da budu marionete koji trpe moć.

Psihološka narkomanija je patološka potreba da vlastiti kvaziugled ili rejting poraste u očima drugih ljudi. To vam je kada pokondireni palančanin daje sitniš siromahu, kako bi pred trećim licima kupio titulu društveno odgovorne osobe sa milosrđem, iako zna da taj novac ne rješava probleme siromaha, nego mu produžava agoniju. Ili kada poslanik napiše šund knjigu, ne bi li mu porastao rejting plejboja. Ili kada palančanin isključivo putem isticanja materijalnog bogatstva kupuje etiketu gospodina, a inače je tabula rasa. Iracionalnoj palanačkoj kleptokratiji statusni simboli služe za maskaradu i paradu, kako bi prikrili nemaštinu manira, intelekta, znanja i prosvećenosti. Psihološka narkomanija je doprinjela hipertrofiji “slavnih“ ličnosti na osnovu golih, napunjenih sisa i zategnutih zadnjica, koji stvaraju vlastite fanove od naloženih podanika palanke. Palančani se (samo)zadovoljavaju kreaturama koje se ovako probijaju na javnoj sceni, jer parenjem očiju uživaju u čarima palanačkog karnevala.

Mentalna hirurgija je ciljno manipulisanje moćnih u vezi bitnosti određenih politika radi opšte društvene koristi. To vam je kada predsjednik skupštine filuje javnost o potrebi depolitizacije uprave, a onda apatiju partijarhata osvježava uhljebima SDP-a koji muzu budžetsku sisu, dobivši izmišljeni posao bez konkursa. Ili kada izvršna vlast gusla o značaju autoputa (bez ekonomske opravdanosti), iako su fabrike oronule, emigracije ljudi stalne, a opstanak pojedinih ljudi u slijepim crijevima na sjeveru zavisi od deviznih doznaka iz inostranstva. Ili kada lideri opozicije govore o neophodnosti promjene vlasti radi boljitka, dok za velike pare očajavaju u opozicionim klupama u prethodnih 10 ili 25 godina. Takođe, kada palanački profesori palamude studentima o investicijama, preduzetništvu, tehnologiji, dok su im istovremeno zadnjice zakovane za savjetničke i odborničke pozicije u državnim ustanovama, onda je to brutalan oblik mentalne hirurgije. Paradoks mentalne hirurgije doprinosi istini da nema stida u političkom teatru palanke, niti odgovornosti.

Jedinstvo ćutnje se ogleda u ravnodušnosti palančana prema stvarnosti i propadanju. Palančani su fokusirani na svoje uske interese, bez društvene kohezije. Beznađe smatraju konstantom, pa stoga napredak i promjene nisu integrativni faktor koji bi slomio palanački duh. Interakcija i komunikacija u palanci se uglavnom baziraju na ogovaranjima, spletkarenjima i špijuniranju. Strah od doušnika i špijuna je prisutan, jer palančanin strahuje da će ugroziti svoju iluziju o slobodi i egzistenciji, ukoliko misli drugačije od “autoriteta“ u palanci. Misliti drugačije, znači ne poštovati kolotečinu i ne prihvatati ustaljenost banalnosti, što dovodi do navlačenja pizme na sebe. Izražena je zavist i ljutnja prema nekom ko radom i znanjem stvori novu vrijednost, a divljenje i ulizivanje prema onom ko je došao do bogatstva bez znanja i rada. Ušićarski utilitarizam je naglašen, jer sramota je biti siromašan, iako je siromaštvo stil životarenja u palanci. Jedinstvo ćutnje, poput krvotoka, prožima svaku poru palanke tišinom, sumornošću i pokornošću.