Svako društvo, svaka lokalna zajednica, pa i ova naša, u svakom trenutku je na nekom svom putu. Možemo li da se u nekom momentu ne zapitamo kuda vodi put na kojem stojimo, krećemo se naprijed ili se vraćamo unazad?
Spremamo se da tradicionalno proslavimo Dan oslobođenja Danilovgrada, jer je sloboda naša dragocijenost. No, imamo li, danas, pravo da se u slavljeničkom raspoloženju zapitamo jesmo li apsolutno slobodni i spremni da idemo u korak sa evropskim demokratskim društvom? Koliki je nivo naše slobode i šta nam je ograničava? Slobodni smo, svakako, da pravimo neke izbore i donosimo neke odluke.
Često možemo čuti misao: „Vrijeme je najbolji sudija“. Ako je tako, najbolji sudija nam je izrekao presudu: „Zbog pogrešnih izbora, osuđeni ste na mnogobrojne posljedice“.
Osvrnemo li se nakratko na objektivnu sliku života u našem gradu i zanemarimo kreativne analize, vidjećemo da je ona ispod očekivane za većinu građana. Neizmirene i kreditne obaveze su prevelike za već osiromašenu opštinu, a potrebe za daljim zaduživanjm i dalje postoje. Da li smo onda na putu ka dužničkom ropstvu? Mnogo mladih ljudi je primorano na preseljenje u druge gradove ili i druge države, jer u rodnom gradu nemaju nikakvu mogućnost zaposlenja. Tu mogućnost imaju samo privilegovani pojedinci.
Većina, nažalost, nema slobodu izbora. Mnoga obećanja lokalne vlasti su na čekanju. Jedno od njih je i rekonstrukcija hotela Zeta, nekadašnjeg simbola grada na Zeti. Rekonstrukciju čekaju i drugi objekti u užem gradskom jezgru, kao što je zgrada u Ulici Bijelog Pavla, koja se bukvalno urušava. Ovakva zdanja ne samo što su nefunkcionalna, već i narušavaju izgled grada kroz koji stalno prolaze turisti iz zemlje i regiona.
Danilovgrad je grad uništene privrede, izuzetno niskih ličnih dohodaka, sa lošim uslovima za rad u obrazovnim ustanovama, i grad sa nedovoljno sportskih i kulturnih sadržaja.
Pošto je prosperitet pozitivna eksternalija slobode, nivo naše današnje slobode je prenizak za život dostojan čovjeka 21. vijeka. Primarni životni problemi se često marginalizuju, a javnosti prečesto prezentuje iskrivljena objektivna slika života građana.
Takvu sliku možemo i nazvati kreativnim tumačenjem kreativnih ljudi na vlasti. U tom slučaju kreativnost u našem gradu je na vrhuncu, jer se on predstavlja kao raj na zemlji. No, takva kreativnost nam ne koristi, već samo zamagljuje činjenicu da su nas posljedice pogrešnih izbora i pogrešnih odluka nesumnjivo pretvorile u moderne robove, okovane nevidljivim okovima, ali i te kako osjetnim, jer zbog njih ne možemo da se krećemo naprijed.
Naš grad je postao jedna velika čekaonica, u kojoj većina građana čeka neko bolje vrijeme ili bolje kreatore naše budućnosti koji će sprovesti korijenite reforme neophodne za progres i slobodan život dostojan čovjeka savremenog doba.
Bonus video:
