Ako bismo eksperimentalno tragali za dodirnom tačkom između Vujice i Kačavende, našli bismo je u društvenim osudama. Prvi koji je tražio pravdu za ovog drugog bio je Dežulović, rekavši: “Nije, naime, Vasilije Kačavenda društveno najebao zbog toga što je tamjanom kadio Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ni zbog toga što je blagoslivljao ubojice, ratne zločince i njihove kalašnjikove… najebao je na kraju zbog valjda jedine svoje ljudske osobine, svakako jedine koja ne ugrožava tuđe slobode: zbog toga, eto, što voli - seks.”
Sa druge strane, mafijaški mediji u Crnoj Gori su dva mjeseca devastirali Vujičinu rodoljubnu ličnost, optužujući ga da je spriječio pad DPS-a u Podgorici. A onda saznajemo da Vujica prima 31.176 eura godišnje. Ako bi Dežulovićevom logikom tražili pravdu za Vujicu, to bi otprilike izgledalo ovako - Nije, naime, Vujica Lazović društveno naje*ao zbog toga što je ministar koruptivne i nazadne vlade, predsjednik tenderskih komisija za zločestu privatizaciju državnih firmi, ni zbog toga što je branio fantomske biračke spiskove… naje*ao je na kraju zbog svoje (savremene crnogorske) osobine, svakako ne jedine koja ugrožava tuđe slobode: zbog toga, eto, što voli - pare.
Pa nije valjda lud da zbog ideala ugrozi svoju egzistenciju tešku stanova u Podgorici i Kotoru, zemljišta u Plavu, ručnog sata tissot od 440 eura! Da je revolucionarno napustio Migove čete, ne bi više bio ministar, a možda ni rodoljub. Zamislite Vujicu domara, sa 200 eura mjesečnih prihoda; ili Vujicu šankera sa 250 eura; ili pak Vujicu profesora osnovne škole sa 350 eura. Nemoguće je (možda ga je lakše zamisliti kao fitnes trenera na padinama Gorice). Pravda za Vujicu ministra!
Nego, nije više zanimljivo zboriti o Vujici koliko o njegovoj partiji sa Cetinja. Ne mislim na SDP koji je u Prijestonici opozicion, već na DPS; jer Vujica je istrajniji borac za DPS od Mila ili masona Zorana Jelića. Ovih dana na Cetinju se slavilo. Dan oslobođenja Cetinja, 13. novembar, DPS je iskoristio da opravda svoj prošlogodišnji 17. novembar, koji za sve cetinjske DPS-ovce predstavlja svetkovinu - najveću izbornu pobjedu u istoriji grada. Kako reče prvi čovjek polisa, teško je nabrojati sve što je obilježilo razdoblje između dva novembra. Godina dana mukotrpnog rada je za njima.
Rekordnom pobjedom, napravili su i rekordne rezultate. Na Cetinju je otvoreno čak 6.000 novih radnih mjesta. Žičara Kotor-Lovćen-Nebo počela je sa radom još proljetos, i prema posljednjim podacima Turističke organizacije Cetinje, prošle sezone uspjela je da prevede preko milion turista. DPS može da se pohvali i rezultatima u proizvodnoj sferi - fabrika ukrajinske čokolade proizvela je preko 2 tone slatkiša, koje su zahvaljujući odličnom ukusu i menadžmentu završile na inostranom tržištu.
Prijestonica je od čokolade prihodovala 11,7 miliona eura. Javna finansijska slika je, takođe, idilična. Dug od preko 12 miliona eura, lokalni funkcioneri su uspjeli da svedu na samo 76 eura. Nego, kako se nadaju, i taj iznos će svesti na nulu, tako što će se osloboditi navike da na račun Prijestonice doručkuju bureke “Nautobusku”. Ili kupuju parfeme.
U međuvremenu, Cetinje je dobilo najsavremeniju autobusku stanicu u regionu, sa nekoliko (bezobraznici bi rekli nepotrebnih) kružnih tokova, pa je ova megastruktura postala i svojevrstan monumet savremene arhitekture. Naš gradonačelnik i njegov tim svojski se trude da utiču na rast prosječnih zarada. Prema najnovijim podacima, Cetinjani po glavi stanovnika zarađuju 30.236 eura godišnje (a poslije neki napadaju Vujicu. Strašno). Takođe, grad je za godinu dana uspio da smanji broj korisnika narodne kuhinje - sa 300, taj broj se spustio na dvije ili tri osobe.
Najveći uspjesi postignuti su u sferi kulture. Zahvaljujući Marini Abramović, strani investitori su u nekadašnjim Obodovim halama otvorili Kuću Opere, nazvanu “Milutin Simović”. Preko puta nje, otvoren je salon savremene umjetnosti, četiri fakulteta za menadžmen’ i pomorstvo, kao i najsavremeniji informatički centar u Evropi (opet Vujica umiješao prstiće). U planu je izgradnja fabrike i fakulteta novca, koji bi uoči narednih izbora mogli postati centri crnogorske duhovnosti.
Cetinjske zone sumraka postale su Biznis zone, čime se i ponose u Prijestonici. Nadaju se da će u narednoj godini u toj oblasti biti ostvareni rezultati za uzor. Zapaženi su i dobri rezultati u rješavanju problema vodosnabdijevanja. DOO Vodovod radi punom parom, a najažurnije poslije ponoći. Što se tiče mjesnih zajednica i seoskog područja, dometi su više nego ohrabrujući. Rijeka Crnojevića postala je pravi mali Dubai, a Bata Cucka, Ćeklići i Konak uvršteni su u kulturnu baštinu UNESCO-a. U selima su poljoprivreda i stočarstvo prevaziđene djelatnosti; pažnja se usmjerava ka razvoju nauke i tehnologije - otvoreno je nekoliko svemirskih opservatorija i Institut za kvantnu mehaniku.
Jedino što bi trenutno mogli zamjeriti lokalnim DPS funkcionerima, jeste nemarnost prema sebi. Njihov radni dan počinje u 5 časova ujutru, a završava negdje oko 23h. U korist građana odrekli su se službenih automobila pa biciklom dolaze na posao. Žive kao podstanari sa veoma skromnim primanjima. Najsiromašniji predsjednik na svijetu, Urugvajac Hose Muhika, jednom prilikom je istakao da su mu oni “najveći uzor u životu”. U svojoj kancelariji u Montevideu, drži uramljenu fotografiju poznatog DPS aktiviste sa Cetinja.
Kako će Cetinje izgledati u budućnosti, teško je zamisliti. Prije svega, neophodno je zaustaviti priliv stanovništva, jer Prijestonici prijeti prenaseljenost. Sa trenutnim brojem stanovnika, Cetinje je postalo drugi po veličini grad u Crnoj Gori. Mora se razmisliti i o njegovom širenju, u pravcu Budve ili Podgorice. Naredne tri godine, biće spokojne, s obzirom da se ovoliko uradilo. Možda bi lokalnoj upravi trebalo malo odmora.
Vratimo se na početak teksta - što je zajedničko za Kačavendu, Vujicu i cetinjski DPS? Ljubav! Kačavenda voli! Vujica voli! Lokalni DPS voli! Cetinje.
P.S. Strašan vam je orao. Sram vas bilo što uradiste Stankovićima!
Bonus video:
