"Dvadeset godina podrazumjeva umor, zasićenje, trošenje entuzijazma.“ (Predsjednik DPS-a)
Nesporni vođa podario je narodu još jedan govor. Govoreći pred svojima, obratio se svima. Stručno i analitično, po običaju. Sveobuhvatan obaška. Bilo je tu, po uhodanom boljševičkom maniru, od svega po malo, za svakog po nešto. Od ekonomske i političke situacije u svijetu, do vremenske prognoze.
Pa kad je čo’jek učen i svemu naredan. Čak i predaji vlasti, mada mu to nije na pameti tijekom ovog milenijuma. Možda jeste s onu stranu pameti - elem podsvijesti - i u nemirnim snovima. Nude mu se u tom smislu žarko, domoljubi - od jotovanog esdepea do promotivno pozitivne - da će posvećeno, ne manje nego On, ostati vjerni tekovinama komunističke revolucije, AB kontrarevolucije, kapitalističkoj ekonomiji - extraprofitu i renti.
Da može bezbrižno krckati zarađeno, jer neće skrenuti ni zeru u desno, kamoli lijevo. Nadalje, čuvaće stečeno kao zenicu oka svoga, pride svijetli lik i djelo, na trasiranom putu evro, afro i NATO integracija. Ne zanemarivši Azerbejdžan, Rusiju i Tursku sa kojima nas veže tradicionalno prijateljstvo. Kruna svega je naša nepokolebljiva borba protiv domaćih izdajnika prerušenih u demokratsku, parlametarnu i inu opoziciju.
Entuzijazam pa se troši
„Nama ne prijeti opasnost od konkurencije. DPS je superiorna i po programu i po sastavu. Prijeti nam jedino opasnost od slabosti, zamora, nedovoljnog reformskog entuzijazma.” Ovo su već mudre riječi iskusnog boljševika, činovnika i baštinika jedne propale revolucije. A ta se urušila sama od sebe i svog kvaliteta, bez ičije pomoći.
Sasvim dovoljna je bila vladajuća partija, besprekorna, neuporediva - superiorna po programu i sastavu. Prifalilo “reformskog entuzijazma” nakon decenija bjesomučnog propagandnog rata protiv neprijatelja svih boja. Uglavnom nepostojećih. Komunističko jezgro, samostalno upropastivši radničku klasu i državu, sa novim žarom prometnu se u spasioca naroda i obnovitelja naciona, demokratije i kapitalizma. Multidisciplinarni revolucionari.
Upoznavši prolaznost i varljivost moćne boljševičke dogme, tronuti, zapojaše potonju pjesmu o vječnosti. Nije jasno o kakvih tričavih 20 godina, nadalje, o čijem i kakvom umoru i entizijazmu govori vođa?! Njegova stranka ne priznaje vrijeme i nikad nije bila građanska i reformska. Duboko konzervativna. Boljševička, ratnohuškačka, etnocentrična, palanačka, antievropska… raj za lakome jednoumce, neodgovorne badavadžije i profitere. “Evropeizaciju” u vidu promjene vlasničke strukture i državne ekonomije odradio je profi partijski i državni aparat kao i svaki drugi radni zadatak.
Za platu i topli obrok. U korist poslodavca - partijsko-udbaške vrhuške. Kao što neumorno, izrađuju i ostale papire od preše za Evropu i NATO. Pak se tu, by the way, omakla korupcija na visokom nivou i kupovina letargičnih glasača državnim parama.
Uprkos tome, partijski sastav i ostali profiteri, toplo se nadaju da će Evropa (pogotovo NATO, budući manje probirljiv) progledati kroz prste, kad već nijesu njine pare u pitanju. I primiti u svoje jato. Brisel im je ka’ hljeb nasušni. Podario im smjernice i ideološke poštapalice koje život znače: nečesovu privatizaciju, harmonizaciju, demokratiju... i nadasve oreol evropeizacije - svekolik nakit i ukrase obnovljenoj depeesovskoj postkomunističkoj paradi. Kanda niko više ne vidi one komuniste koji su na ovom prostoru sahranili radničku državu. I nijesu u stanju da išta drugo urade ni ovoj što joj nesebično pokloniše svoju mladost, ljepotu i poštenje.
I ‘dje vidi vođa “superioran sastav” svoje stranke ako je on kao neuporedivo najsposobniji pojedinac u istoriji iste, izbjegao TV dvoboj sa izazivačem Miodragom Lekićem sa poraznim izgovorom da će ga radije prepustiti nekom svom partijskom ministru. Razumije se, DPS i država srasli do neraspoznatljivosti pak sa sve Udbom čine jedno oružje. Što rekao Migo, drugi mogu samo da ponude golu istinu, što sa visine tog ministra, partijca i načelnika znači - ništa. DPS ima vlast, zaposlenje, unapređenje, kapital… ih kakva će tek biti sila kad budu NATO.
Bonus video:
