Povodom 16. oktobra, Svjetskog dana hrane
Borba protiv gladi se nastavlja širom svijeta, ali pošto oko 805 miliona ljudi i dalje nemaju dovoljno hrane, pred nama je još mnogo posla.
Prepolovljavanjem broja hronično neuhranjenih do 2015. godine, 63 zemlje u razvoju su već postigle Milenijumski razvojni cilj koji se odnosi na iskorjenjivanje gladi. Iskustva ovih zemalja govore nam da je za pobjeđivanje u ratu protiv gladi neophodna politička posvećenost, sveobuhvatni pristup problemu, društveno učešće, kao i angažovanje porodičnih poljoprivrednih gazdinstava.
Porodična poljoprivredna gazdinstva igraju ključnu društveno-ekonomsku, ekološku i kulturnu ulogu širom svijeta i kao takva se, zbog ozbiljnih izazova, moraju njegovati i ojačavati kroz inovacije.
Tema ovogodišnje proslave Svjetskog dana hrane takođe slavi doprinos koju su porodična poljoprivredna gazdinstva pružila na polju bezbjednosti hrane i održivog razvoja: porodična poljoprivredna gazdinstva prehranjuju svijet i vode brigu o planeti. Činjenice koje su predstavljene u godišnjem izvještaju Organizacije za hranu i poljoprivredu pod nazivom „Stanje hrane i poljoprivrede“ jasno opravdavaju naglasak koji se stavlja na porodična poljoprivredna gazdinstva.
Od ukupno 570 miliona gazdinstava širom svijeta, 500 miliona vode porodice. Te porodice predstavljaju glavne staratelje našim prirodnim bogatstvima. Kao zaseban sektor, porodična poljoprivredna gazdinstva su najveći poslodavac na svijetu a, u pogledu vrijednosti, obezbjeđuju više od 80% svjetske hrane. Ipak, mnoga porodična poljoprivredna gazdinstva, posebno ona koja se bave naturalnom poljoprivredom, dio su 70% svetske populacije koja živi u ruralnim područjima sa nesigurnim izvorima hrane. To znači da porodična poljoprivredna gazdinstva imaju ogroman potencijal koji, uz adekvatnu podršku, mogu da ostvare.
Porodična poljoprivredna gazdinstva, kao i podrška koju dobijaju, treba da budu prilagodljiva promjenjivim uslovima. Upravo tu na scenu stupaju inovacije. Naime, porodična poljoprivredna gazdinstva treba da uvedu inovacije u sisteme koje koriste, vlade trebaju da uvedu inovacije u konkretne politike podrške porodičnim poljoprivrednim gazdinstavima, organizacije proizvođača treba da uvedu inovacije kako bi bolje odgovorile na potrebe porodičnih poljoprivrednih gazdinstava, i, na kraju, institucije za istraživanja i pridružene institucije treba da uvedu inovacije tako što će sa procesa baziranog na istraživanju koje se zasnovana na transferu tehnologije promijeniti kurs ka pristupu koji omogućava i nagrađuje inovacije samih porodičnih poljoprivrednih gazdinstava.
Kada porodična poljoprivredna gazdinstva ojačaju, stvara se situacija u kojoj svi pobeđuju: što se više hrane plasira na domaćem tržištu, time opskrbljenost hranom postaje neupitnija, i otvara se mogućnost za uzgajanje i kupovinu hrane za i na lokalna tržišta. Time se zauzvrat obezbjeđuju svježiji i zdraviji obroci u skladu sa lokalnom kulturom i vrijednostima lokalnih namirnica, koji doprinose boljoj ishrani, omogućavaju veći protok novca u lokalnu privredu i pomažu joj da se razvije. Kada spojimo produktivnu podršku za socijalnu zaštitu i druge javne podrške kao što su bolji pristup zdravstvenim ustanovama i školama, stvaramo istinski ciklus održivog razvoja.
U zajedničkim naporima za promovisanje ekološki održivog i društveno uključivog privrednog rasta, žene i mladi zaslužuju posebnu pažnju. Žene igraju ključnu, ali ne uvijek i propisno priznatu, ulogu u sistemu hrane. U isto vrijeme, treba da zaustavimo egzodus ruralne omladine angažovanjem njihovog preduzetničkog potencijala.
Kako se ubrzanim koracima približavamo krajnjem roku za ispunjenje Milenijumskih razvojnih ciljeva, zajedno radimo na stvaranju održive budućnosti bez gladovanja. Privatna poljoprivredna gazdinstva su protagonisti u takvim naporima.
Autor je generalni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu UN
Bonus video:
