r

STAV

Samo lagano

Imati dvadeset godina je nešto jedinstveno, neponovljivo, sve što se desi u životu nastaje u tom periodu, kasnije su samo šabloni, ali ne, neko bi da se zamonaši i živi po procedurama i statutima
220 pregleda 1 komentar(a)
Mladi ljudi, Foto: Shutterstock
Mladi ljudi, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 07.10.2014. 07:46h

Na mladima svijet ostaje, reče mi jedan mlađani momak, koji ima velike političke pretenzije.

- Slažem se, rekoh, to su i meni svojevremeno pričali, ali ne u politici! Druže, prvo iživi život. Odradi iskustvo. Pa se za desetak godina vrati i udri. Ako 'oćeš sve i sad, idi u kriminalce. Mada ti ne garantujem da ćeš dočekati tridesetu.

Nastavlja sa „Vrijeme je majstorsko rešeto“, “Istorija će pokazati“, legendarne izreke svojstvene penzionisanom zastavniku, a ne momcima koji su tek krenuli da žive. U torbi se umjesto laptopa nose sabrana djela Milovana Đlilasa i papirići sa umotvorinama Linkolna i De Gola. Njegoš se svakodnevno okreće. Znajući ko ga sve citira i povodom čega! Ovo za Njegoša se odnosi na „iskusne“ političare.

Imati dvadeset godina je nešto jedinstveno, neponovljivo, sve što se desi u životu nastaje u tom periodu, kasnije su samo šabloni, ali ne, neko bi da se zamonaši i živi po procedurama i statutima. Pa gdje će sa 40 godina (ako ih srce ne udari)? Da vezu goblene u Dobroti ili u najboljem slučaju mogu biti otpravnici poslova u Bocvani ili uvijek toplom Nepalu, inače našim tradicionalno prijateljskim zemljama. Zašto neko sa dvadeset i kusur hoće da sjedi u parlamentu i da amandmanski utiče na nešto, a istovremeno se igra utakmica, lijepe žene prolaze kroz grad, a drugovi sviraju u nekoj garaži.

Mladi su sazdani da rješavaju probleme sopstvenim idejama, kreacijama, maštovitošću, a ne da daju podršku kvazi političarima koji će ih maksimalno iscijediti, normalno za svoje potrebe, i tu se karijera tek započeta - završava. To su one godine koje fale, godine koje se zovu ISKUSTVO. Ne postoji političko, postoji samo životno iskustvo. Možeš po cijeli dan čitati političku literaturu, ali ne možeš preskakati godine,jer je neprirodno. Svakom normalnom je stalo da bude mlađi. Nositi kravatu sa dvadeset je smiješno, citiranje umnih domaćih političara je presmiješno, a sve zajedno je - tužno. Dučić reče “Samo mladi vjeruju da je cio život lijep i svi ljudi dobri“.

Individualizam dvadesetih je blago, sve su pore otvorene i dostupnost 10 terabajti moždane memorije vas čine spremnim za život. Pogledajmo tvorce društvenih mreža koji su nam promijenili živote, maloljetnike koji su utemeljivači hip-hop kulture, raznih aplikacija, mladi su tvorci “Woodstock nacije" pa čak i raspored zvijezda na američkoj zastavi pripada momku od sedamnaest godina.

To je posao mladih, a ne da mlate po političkim sastancima, uvjeravajući prisutne da imaju 40 godina i da su ravnopravni učesnici u polititičkom saobraćaju. Prenošenje znanja sa seminara o demokratskom rukovođenju je od krucijalnog značaja za napredak, kako njihov, tako i ove uspješne države. Normalno, uz obavezno pominjanje NATO-a i EU, što god da to znači!

Dakle, sva ova priča je samo jedna dobronamjerna sugestija svima koji ulaze u nešto što je mnogo daleko i vrlo opasno, kako za zdravlje, tako i za karijeru. Uzmite gitaru, povedite djevojku u Čanj i svirajte joj „Krivo je more“. To bar ne podliježe pravilnicima i proceduri, a inicijativa je legalna!

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")