Nedelju dana pred NATO Samit u velsu, nekoliko dana pred neophodnu, smislenu i demonstrativnu posjetu predsjednika SAD Estoniji i nekoliko sati prde vanredni sastanak na vrhu EU, mora da se konstatuje: Zapad stoji bespomoćan pred neoimperijalnom politikom Vladimira Putina i pred skoro tektonskim strateškim promjenama na Bliskom Istoku.
Sankcije. Nešto drugo?
Naravno da će EU, NATO, Zapad u cjelosti još pritegnuti šraf sankcija prema Rusiji. I sigurno na samitu uvesti nove sankcije. One će, naravno, pogoditi Rusiju i predsjednika Putina, ali ga neće inspirisati da promijeni svoju politiku. Ionako niko u suštini ne zna šta Putin u Ukrajini želi da vidi kao rezultat: „samo“ destabilizaciju istočne Ukrajine ili ipak hoće da je anektira, ne bi li stvorio zatvoreni koridor do Krima? U svakom slučaju, Putin makijavelistički testira reaktivne slabosti Zapada, jer zna da Zapad zbog svoje razumnosti ni u kom slučaju neće vojno odgovoriti nego će, kao maksimalnu reakciju, naoružati ionako slabu i demoraliziranu ukrajinsku armiju. A, sva je prilika, neće učiniti ni toliko.
Realpolitički moramo da konstatujemo: Ukrajina više nije subjekat sopstvene sudbine. Ona je zavisna od Moskve, od Putinove milosti. Ko god želi da sačuva njenu cjelovitost - u Kijevu, Briselu, Berlinu ili Vašingtonu - taj mora da razgovara sa Putinom. Taj mora da pokuša da shvati šta Putin želi, da bi odlučio šta može da mu ponudi. Jedno „ne“ što se tiče ukrajinskog članstva u EU, a posebno u NATO-u, preduslov je, preciznije uslov, za bilo kakve razgovore, a ne više sadržina. Striktna federalizacija Ukrajine sa širokim autonomnim ovlašćenjima za Istok je sigurni cilj pregovora. Priznavanje uloge Rusije pri kompletnom razvoju se više ne može spriječiti. Drugačije rečeno: i Ukrajina i Zapad se moraju pomiriti sa ruskim vetom na sva dešavanja. To je cijena puzeće ruske invazije. Gorka cijena za Kijev i prizanje da Zapad ne može da učini puno - sem da diplomatskim popuštanjem okonča rat. Pri čemu je riječ popuštanje samo kamuflaža za riječ kapitulacija.
Pregaženi i iznenađeni Zapad
Zapad je posle pada Zida prije 25 godina i ponovnog ujedinjenja Evrope povjerovao u racionalnost diplomatije i razumnost u međudržavnim odnosima. Stoga je potpuno i iznenađen i pregažen Putinovom bezobzirnošću. Zapad osjeća da u ovom momentu nije ubjedljivi i samouvjereni akter svjetske politike. U Evropi, u EU smo oprezni i skeptični prema zapadnim aspiracijama moći. SAD su pod Obamom počele da se koncentrišu same na sebe i time jasno ograničile svoju preovlađujuću ulogu u svjetskoj politici. NATO je već dugo u krizi smisla sopstvenog postojanja. I u taj vakuum je Putin uletio moćno i samouvjereno. Na Putinove provokacije, kao i na tektonske promjene na Bliskom Istoku, Zapad je do sad reagovao bespomoćno i bezidejno. Samo do sada? Ne: u ovom momentu Zapad nema ništa više da ponudi!
Preveo M. Vuletić
Bonus video:
