Pozitivna Crna Gora će ostati upamćena u hronikama crnogorskog parlamentarizma kao partija velike šanse i najvećeg poraza.
Zahvaljujući mladom i pametnom rukovodstvu, potrošen je ogroman politički prostor koji se ukazao jednoj partiji prozapadne i građanske profilacije. Umjesto uspjeha, išlo se iz poraza u poraz. A da ironija bude veća, sve pod parolom demokratskih promjena i smjene korumpiranog DPS!
Prije par dana, veliki vođa Pozitivne, na svom presu zapomaže kako je izložen „abnormalnim“ pritiscima da se povuče, jer u stvari, niko kao on, ne ruši DPS! I zato kaže, neće pokleknuti, jer ako bi to učinio, DPS bi ostao na vlasti još 25 godina!
Da nije tragično bilo bi smiješno. Jer, kako je Pajović rušio DPS govore zgarišta koje je ostavio za sobom. Raspušteni i osramoćeni Savjet Pozitivne, izgubljeni Nikšić, ismijana Budva, prepolovljeno Cetinje i sve što je nakon toga uslijedilo u ostalim opštinama. Samo tamo gdje nije bilo Pajovića, Pozitvna je preživjela, čak uspjela da smijeni DPS uprkos njegovom najboljem rezultatu (Ulcinj).
I sada, kao kruna Pajovicevog vođenje stranke - fijasko u Podgorici! Prvo, poturanje kandidata za nosioca liste, koji će u najboljem slučaju ispasti neznaven i preplašen, a u najgorem naš novi Drago Đurović. Potom uobičajena konfuzija u kampanji, i onda galimatijas oko formiranja vlasti u glavnom gradu.
Kada se sve ove stvari poređaju, tek se tada shvata kako je tragične posljedice po demokratsku tranziciju ovog društva izazvala Pozitivna CG, vođena jednim nesretnim i paranoičnim liderom. Koji je umjesto da okuplja - spletkama konfrontirao ljude; umjesto da mijenja Crnu Goru - učinio sve da koristi i podgrijava njeno najgore lice.
Srećan je što je i dalje predsjednik, nemoćan da vidi nesreću koju sije oko sebe. Iako je svjestan da je stranka poodavno postala mrtorođenče, on uporno odbija da se pokupi i ode. Želi da prospe još malo intriga, paranoje, neznanja i zlobe.. Da unizi stranku do te mjere da bi njeno dizanje iz mrtvih bilo mnogo veći poduhvat od demontiranja DPS aždaje.
Otuda me čudi zašto tolika tuča oko zaostavštine!? Pametnije bi bilo onima koji misle drugačije od Pajovića krenuti od početka nego preuzimati i šminkati nešto što je on bespovratno upokojio.
S druge strane, mora se priznati da je Pajoviću u spašavanju DPS u Podgorici pomogla i SDP. Prvo je ona imala Draga za nosioca liste - poznatog advokata porodice Đukanović. Onda su bili retorički protiv korupcije i kriminala što znači i DPS, da bi onda najavili da će prvo razgovarati sa najjačim. Na nerelugarnim izborima! Dakle, opet DPS.
Tvrdili su da NATO nije važan za lokalni nivo, pa da jeste, da je NATO iznad svega. Šabović sam priznaje krivicu SDP za haos oko Podgorice, jer od početka nijesu imali jasan stav prema nužnosti smjene DPS. Makar u glavnom gradu.
Abdikacija nesuđenog i ničim izazvanog gradonačelnika Bogojevića, dočekana je u vrhu stranke kao olakšanje, prije nego kao tužna vijest. Ispalo je da se jedva čekalo opravdanje za odustajanje od pregovora oko manjinske vlasti.
Ali, ako u nesreći ima nešto malo sreće, onda je to činjenica da je Krivokapić napokon shvatio da je zadržavanje u zagrljaju DPS, smrt i za stranku i za državu.
Osjetio je to lider SDP na sopstvenoj koži. Čim je počeo da shvata dubinu propadanja ovog društva i cijenu slobode i samostalnosti. Lične, partijske, državne. Zato i Krivokapić i SDP ne mogu nazad. Osim u tu provaliju. Prinuđeni su da nastave putem kojim su krenuli, bez obzira na udare i žrtve. Jer samo taj put može da ih učni važnim, i pojedinačno i kao stranku. Sada mnogo odlučnije, jer kako ukaza Šabović, ako nastave da se dvoume i premišljaju, pokušavajući da istovremeno sjede na dvije stolice - birači će ih definitivno poslati na marginu.
DPS na kraju priče, nema šta da slavi. Njihovi mehanizmi ucjena, zastrašivanja i korupcije jesu ponovo spriječili promjene ali dugoročno. Time se zaustavlja čitavo društvo u promjenama. Svako odlaganje tog procesa znači samo podizanje cijene koju će DPS i njegov lider morati da plate kada jednog dana do neminovnih promjena zaista i dođe.
Bonus video:
