Svjetsko prvenstvo je okončano uz uobičajenu euforiju i veliki dio svijeta, kao i obično, nije mogao da odoli uzbuđenju svega toga - što je upravo ishod kakav Sep Blater želi. Predsjednik Fife upravo želi da utisak koji je ostavio uzbudljivi mjesec igre zamaskira korupciju i tajne dogovore - kao i najnoviji skandal sa ulaznicama - koji su ukaljali njegov mandat. Vremena su bila znatno drugačija 1998. godine, kada je Blater došao na tu funkciju.
Društveni mediji nisu postojali, a Internet još nije bio sredstvo širenja stavova obespravljenih i onih čiji se glas nije mogao čuti. Ni kultura akcionaškog aktivizma i društvene odgovornosti korporacija nije bila toliko snažna kao danas. Kao što su otkrili BP, GM i Škotska kraljevska banka, svijet gleda, priča i više ne želi da prihvati stari način vođenja biznisa. Fifa ima dva problema. Jedan je otvoreno nepostojanje usklađenosti sa prihvaćenom poslovnom praksom.
Optužbe za kršenje pravila kreću se od namještanja utakmica i podmićivanja među članovima Izvršnog komiteta Fife do pitanja o tome kako je Katar izabran da bude domaćin Svjetskog prvenstva 2022.
Drugi problem je sigurno ozbiljniji, jer proizilazi iz prvog: šteta koju neetičko ponašanje nanosi idealu fer pleja. Kada ljudi vide da jedna institucija nadležna za nešto za šta su strastveno zainteresovani tako javno ne uspijeva da se drži jednostavnih pravila, gube vjeru ne samo u tu instituciju, nego i u ideju da je dobro upravljanje uopšte moguće postići.
Poruka koja je poslata i shvaćena je da su neke institucije - bilo koje vrste - imune na kontrolu i da mogu da igraju po svojim pravilima. Kodeks ponašanja na terenu - gdje očekujemo da igrači daju sve od sebe igrajući po jasnim pravilima koja momentalno primjenjuju nezavisne sudije - u osnovi je isti kakav očekujemo od upravnih tijela izvan terena.
U tom smislu, ni Fifa nije izuzetak: od svih neprofitnih i profitnih organizacija širom svijeta očekuje se da postupa po ovom kodeksu ponašanja. I to je razlog zašto Fifini problemi vjerovatno neće isčeznuti iz vidokruga. Oni se moraju rješavati od glave, čišćenjem rukovodstva i potpunim preobražajem njenih vladajućih struktura. Fifa je složena koliko i bilo koja velika multinacionalna javna ili privatna organizacija i način na koji se njom rukovodi to mora da odražava .
Za početak, Fifa mora da u upravni odbor uvede istinski nezavisne članove - ljude koji će postavljati teška pitanja i suprotstavljati se direktorima organizacije. Upravljanje od strane isključivo članova asocijacije do sada nije funkcionisalo - i, podstičući nedostatak transparentnosti, možda je Fifu i učinilo ranjivijom na probleme sa kojima se sada suočava.
Ni jedna organizacija koja ima toliko javnog uticaja i značaja ne bi smjela da ima mogućnost da funkcioniše kao crna kutija. Isto tako, Fifa mora da uvede i pridržava se jasnijih ograničenja mandata predsjednika i članova odbora, počev od Blatera - i to odmah. Efikasniji sistem kontrole i nadzora neće lako doći; ali bez nekoga ko će stati u njegovu odbranu neće doći uopšte.
Prije nego što je počelo Svjetsko prvenstvo, pojedini predstavnici asocijacija članica Fife su digli glas protiv statusa kvo. Sada će se vidjeti da li njihovo djelovanje odražava ono što su rekli. Postoje i drugi tračci nade. U svijetu kompanija okrenutih ka profitu, investitori sve češće zahtijevaju bolje standarde korporativnog upravljanja i raznovrsnije odbore u kojima ima i nezavisnih članova.
Oni preuzimaju mnogo aktivniju i javniju ulogu u istupima protiv podmićivanja, korupcije i prevelikih isplata, a u korist društvene odgovornosti korporacija i pravedne radne prakse. Ukoliko njihovi pozivi prođu neopaženo, glasaju na godišnjem generalnom sastanku - ili bojkotuju. Fifini sponzori moraju na sličan način da pozovu Fifu na odgovornost i ima znaka da neki konačno počinju - mada provizorno - da dižu glas.
Ukoliko to ne urade, Fifini sponzori će ostati izloženi otporu kupaca pošto će loša reputacija Fife uticati i na njihove brendove. Kupci su danas informisaniji nego ikada prije i mogu, takođe, da se okrenu bojkotu.
Konačno, promjene počinju s vrha. Pogledajte šta je promjena rukovodstva učinila u Rimokatoličkoj crkvi: papa Franjo transformiše jednu instituciju za koju se smatralo da je toliko nejasna, netransparentna i kruta da ju je gotovo nemoguće promijeniti. Ako se Katolička crkva može mijenjati, može i fudbalska crkva. Ovdje postoji još jedna lekcija: dobro upravljanje podrazumijeva i svijest o tome kada treba otići.
Ako Blater stvarno brine o Fifi, on zna i da bi ostanak na toj funkciji značio dalje odvlačenje te organizacije u ozloglašenost, što bi nanijelo štetu svim njegovim pozitivnim doprinosima, i veoma moguće bi bio primoran da se nečasno povuče.
Opis slike Blatera na šestoj strani Fifinog finansijskog izvještaja za 2013. glasi: „Postigli smo veoma visok nivo odgovornosti, transparentnosti i finansijske kontrole.“ Problem je što u to niko ne vjeruje. Fifi je očajnički potrebno da povrati kredibilitet u javnosti. To se može desiti tek pošto se sprovedu neophodne promjene na vrhu i u kroz cijelu organizaciju.
Bonus video:
