Amerika u novom svijetu

Rusija se okreće istoku

Ruski „okret“ prema Aziji nije nov; ali, izgleda da je sada dobio zamah iz stvarne potrebe
52 pregleda 2 komentar(a)
Vladimir Putin, Foto: Reuters
Vladimir Putin, Foto: Reuters
Ažurirano: 30.05.2014. 09:40h

Okret“ Sjedinjenih Država prema Aziji, proces tako delikatno definisan da bi čak i termin trebalo promijeniti u „rebalansiranje“ da bi se izbjegli nesporazumi u Evropi, čini se da je dobio društvo, u obliku novog interesovanja Rusije za taj region. Ruski „okret“ prema Aziji nije nov; ali, usljed pogoršanja odnosa Moskve sa SAD i Evropom, izgleda da je dobio zamah iz stvarne potrebe.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je odavno zainteresovan za udruživanje ogromne sibirske baze sirovina i energije sa istočnoazijskim ekonomijama, koje su vitalne ali im je energija prijeko potrebna. Za Rusiju, azijske države - posebno Kina - izgleda da tom odnosu daju suštinsku praktičnost. Niko u istočnoj Aziji ne planira da ispituje Putinovu dušu, poput bivšeg američkog predsjednika Džordža W. Buša, ili na neki drugi način puno mari za to kakva je on osoba. „Posao je posao“, kao što nas je učio Deng Sjaoping.

Tipičan primjer je svakako sporazum Rusije i Kine o gasu. Na Zapadu se o ruskom gasu raspravlja u smislu širih političkih odnosa - kako energetska zavisnost od Rusije može dati Kremlju uticaj da zastrašuje Evropu. Zaista, u zapadnim spoljnopolitičkim i bezbjednosnim krugovima se o gasnom odnosu Rusija-Evropa raspravlja nekih 30 godina. Za Kinu su, nasuprot tome, jedina važna pitanja kvantitet, cijena i blizina gasovoda kineskim industrijskim i potrošačkim centrima.

Imajući u vidu napetost u odnosima Kremlja sa Zapadom, pojačanu ukrajinskom dramom, ruski okret prema istočnoj Aziji je toliko očigledan i ubjedljiv da je teško razumjeti zašto se nije desio ranije. Kina svojim poslovnim partnerima ne postavlja pitanja koja se tiču politike i ljudskih prava a Rusija ne želi da odgovara na njih. Savršeno.

Ipak, pejzaž - pomorski pejzaž istočne Azije - je ogroman i brzo se mijenja. A Putin će vjerovatno zaključiti da je istočnoazijska era „posao je posao“ okončana. Kina je pogođena unutrašnjim političkim sukobima u odnosu na koje Ukrajina ponekad djeluje mirno. Nemirne zapadne provincije, građansko-vojne tenzije, pitanja životne sredine i problemi sa sve većim brojem susjeda čine Kinu puno težim ekonomskim partnerom nego što je Putin možda svjestan.

Putin nije zainteresovan da se uključuje u probleme Kine u jugoistočnoj Aziji više nego što Kinu interesuju Putinovi problemi u istočnoj Evropi. Međutim, uz mogući izuzetak Južne Koreje, odnosi Kine sa njenim susjedima kreću se u pogrešnom pravcu. Veze sa Asocijacijom država jugoistočne Azije (ASEAN) i specifičnim susjedima, poput Filipina i Vijetnama, znatno su pogoršani oko spornih teritorijalnih pretenzija sa malo ekonomskog značaja. Kineski lideri, toliko uvaženi zbog dugoročnog strateškog razmišljanja, možda su prosto previše okupirani kombinacijom nemirne javnosti i institucija da više ne djeluju sposobno da povedu Kinu u budućnost.

Putin će stoga zateći Kinu za koju posao više nije samo posao. To je kombinacija mnogih faktora, između ostalog životne sredine. Rusija neće morati da se bavi ekološkom raspravom o gasovodu Keystone, ali takva pitanja ovih dana itekako opterećuju kinesku javnost.

Putin je možda zadovoljan svojom ulogom u ukrajinskoj krizi, jer po svemu sudeći vjeruje da ispravlja istorijsku grešku. Međutim, kao svjetski lider jedne od pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, on zaboravlja svoje međunarodne odgovornosti, i istoričari će ga ocjenjivati na osnovu toga.

Kao rezultat toga, tokom 25 godina od okončanja Hladnog rata i raspada Sovjetskog Saveza, odnosi između „velikih sila“ nikad nisu bili gori. Njihova sposobnost da sarađuju povodom regionalnih ili globalnih pitanja - Sirije na primjer, ili klimatskih promjena - se znatno pogoršala u posljednjoj deceniji. Sada se čini da Putin želi da iskoristi te trendove i stvori novu kinesko-sovjetsku osovinu.

Kina, zbog svih svojih trenutnih problema, neće biti zainteresovana. Kompas kineskog putovanja i dalje jasno pokazuje prema međunarodnoj integraciji. Međutim, njeni lideri, sa kakvim god unutrašnjim izazovima bili suočeni danas, moraju biti na visini zadatka. To znači da poruče Putinu da bilo kakve grandiozne vizije zadrži za sebe.