Zato što je Migo intelektualac, prije svega. Zato što Migo, kažu dobro upućeni, ima istančan ukus za umjetnost, naročito književnost, posebno Francusku.
Zato što Migo, svjedoče oni koji ga dobro znaju, u prste poznaje literaturu, naročito Hesea, Sartra, Igoa i Crnjanskog.
Zato što je Migov omiljeni roman - otkrio je Stijepović u potaji - onaj koji je Žan Pol Sartr napisao iste godine kada je dobio i Nobelovu nagradu, 1964. - Riječi.
Zato što je Migo umjetnik sa njima - riječima - što, osim njegovih javnih nastupa, potvrđuje i priznanje da se prepoznaje u stihovima Đorđa Balaševića: „Reči su moje igračke, cakle mi se u glavi kao šareni staklići kaleidoskopa...“
Zato što Migo, dakle, vješto barata jezikom.
Zato što Migo, tako, ima običaj - u pauzama partijskog djelovanja - da citira Martina Hajdegera, koji jednom reče: Jezik je kuća bića.
Zato što Migo do u tančine poznaje pravopis i gramatiku maternjeg jezika, kako mu i priliči kao ministru prosvete i obrazovanja.
Zato što Migo - prenose njemu bliski - na poslu ne trpi saradnike koji nevješto barataju padežima, takvima zna da kaže: Ko ne zna padeže, nije mu mjesto u mom okruženju.
Zato što je Migo - time dodatno demostrirajući privrženost padežima - na vratima svog kabineta istakao poruku, velikim crvenom slovima: Padeži to sam ja.
Zato što Migo voli i čistu filozofiju, naročito Edmunda Huserla, kojeg je žarko želio da spomene na izbornoj konvenciji u Lješkopolju, ali se protiv njegove zamisli oštro pobunio partijski vrh.
Zato što Migo, zbog toga, revoltiran udarom na sopstveni intelektualizam, ali i udarom na oca fenomenologije, Huserla, umalo nije napustio članstvo u partiji.
Zato što se Migo itekako razumije u slikarstvo. Omiljena slika mu je - priznao je to nakon Đukanovićevog drugog povlačenja iz politike - ona norveškog ekspresioniste Edvarda Munka - Krik.
Zato što Migo, koliko god izgledalo drugačije, posjeduje rafiniran ukus za lijepo i dobro.
Zato što Migo, samim tim, prezire moćnike, on voli - građanina.
Zato što Migo, time, prezire i moć, on obožava - podnošljivu lakoću svakodnevice.
Zato što Migo ne voli bogatstvo i raskoš, on voli - prosjek.
Zato što Migo prezire vlast i vladanje, on naginje - narodu.
Zato što Migo - svjedoče njegovi partijski saborci - ne podnosi autoritete, on je samo svoj.
Zato što je Migo, jednom prilikom, u četiri oka, odbrusio čak i šefu Milu Đukanoviću, riječima: Gospodine Đukanoviću, da vam nikada nije palo na pamet da utičete na mene! Ja odluke donosim samostalno!
Zato što Migo prezire svaku pomisao na eventualnu nezakonitost u partijskom radu.
Zato što je Migo, tako, jednom, na stranačkom sastanku, pred čitavim državnim rukovodstvom poručio: Vi radite šta želite, kupujte lične karte i ljudske duše, ali Slavoljub Stijepović, Migo, u tome nije sa vama!
Zato što je Migo, drugom prilikom, nakon otkrivanja afere Snimak u javnosti, poslao internu poruku direktno šefu, koja je glasila: Ograđujem se od ovakvih nepočinstava naše partije. To nije naš nivo. Gnušam se.
Zato što Migo nikada ne bi, lično ili preko svojih podređenih, otkupio ličnu kartu za potrebe izborne pobjede svoje partije. Imajući to u vidu, zna da kaže: Izbori su najveća demokratska tekovina, moraju biti fer i pošteni.
Zato što Migo u svojoj blizini ne podnosi osobe nečistih političkih biografija, voli reći: Ko god je umiješan u sumnjive poslove, pa bio to i premijer lično, neka ne računa na moju ispruženu ruku.
Zato što Migo kao svoj lajt motiv koristi rečenicu Ernesta Če Gevare: Ako se treseš od muke na svaku nepravdu, onda si moj drug.
Zato što Migo ide dalje i od narečenog revolucionara: osim što se trese na nepravde Migo se na njih, po sopstvenom priznanju, i - ježi.
Zato što Migo nema razumijevanja za palanački duh, on je građanin svijeta.
Zato što Migo ne prihvata dogmatički duh, on je slobodan čovjek.
Zato što Migo ne vari kolektivistički duh, on je ličnost.
Zato što Migo - kako često ističe - ne voli lažnu ozbiljnost, on je čovjek humora, od humora i za humor.
Zato što Migo - prema javnom priznanju - obožava da zasmijava ljude.
Zato što je Migo, jednom prilikom, ima tome dvije godine, u probranom društvu i uz čašicu zetskog vina, kazao: Humor, to sam ja.
Zato što je Migo oličenje Demokratske partije socijalista.
Zato što je Migo partijski biser, brušen četvrt vijeka vladavine.
Zato što je Migo - seoska varijanta Mila.
Zato što je Migo ujedno: Časlav Vešović, Miško Vuković, Obrad Mišo Stanišić i Milutin Simović.
Zato što je Migo ogledalo duha jednog vremena.
Zato što je Migo bezakonje sa ljudskim likom.
Zato što je Migo uopšte moguć.
Bonus video:
