Tokom mog boravka u Crnoj Gori često sam govorila o tome kako slobodni mediji doprinose zdravom i demokratskom društvu. Danas, kada obilježavamo Svjetski dan slobode medija, voljela bih da sa vama mogu da podijelim ljepše vijesti. Umjesto toga, tokom prethodne dvije godine, Crna Gora je pala sedam mjesta na Indeksu slobode medija Reportera bez granica, sa 107. na 114. poziciju.
Samo tokom prethodne godine, novinari u Crnoj Gori su bili izloženi prebijanjima i bombaškim napadima. Bilo im je prijećeno i zastrašivani su. Mnogi prethodni napadi na novinare nijesu riješeni, a oni koji stoje iza tih zločina nijesu privedeni pravdi.
Neki ljudi opravdavaju upotrebu uvredljivog jezika protiv medija i njihovo zastrašivanje optužbama da se novinari ponašaju neetički i neprofesionalno. Istina je da novinari imaju odgovornost da obavljaju svoj posao nepristrasno, poštujući ljudska prava onih o kojima izvještavaju.
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država i druge međunarodne organizacije dugo već sarađuju sa medijskim kućama nudeći novinarima priliku da kroz programe obuke unaprijede znanje i upoznaju se sa najboljim novinarskim praksama u svijetu. Na primjer, ovoga ljeta grupa visokopozicioniranih novinara iz različitih glasila, koja reprezentuju širok medijski i politički spektar, učestvovaće na Volter Kronkajt (Walter Cronkite) fakultetu novinarstva Univerziteta Arizona u programu obuke posvećenom kreiranju uredničke politike u medijima.
U redu je ako nijeste saglasni sa medijima. U redu je i pozvati medije da budu profesionalniji, kao što sam ja to nedavno učinila kada su jedne novine citirale neimenovane izvore, nijesu provjerile činjenice i plasirale lažnu priču o Ambasadi SAD. Ali nema opravdanja za nasilje i zastrašivanje. To je apsolutno neprihvatljivo.
Svaki pokušaj insinuiranja da su novinari ili predstavnici civilnog društva isprovocirali napade svojim ponašanjem, ili da su dobili ono što su zaslužili, samo po sebi, predstavlja napad na slobodno i demokratsko društvo. Ništa ne može opravdati brutalno prebijanje jedne žene, paljenje automobila novinara ili bacanje bombe sa ciljem da se povrijede nevini ljudi na radnom mjestu.
Ohrabrena sam činjenicom da su crnogorske službe za sprovođenje zakona i pravosudni sistem napravili određeni napredak u nekim od ovih slučajeva. Formiranje zajedničke komisije koja pažljivo prati istrage tih slučajeva takođe predstavlja dobar znak. Međutim, ima još mnogo posla koji treba odraditi.
Vlada SAD pažljivo prati medijsku situaciju u Crnoj Gori i naši najviši zvaničnici istakli su to kao jedan od prioriteta, kao što je potpredsjednik Džozef Bajden naveo na sastanku sa premijerom Đukanovićem 8. aprila. Vjerujemo da Crna Gora ima kapacitet da unaprijedi situaciju i neophodno je da to učini.
Godine 1786, tri godine nakon što je Mirovnim sporazumom u Parizu okončan Američki rat za nezavisnost, budući predsjednik Tomas Džeferson je zapisao: “Naša sloboda zavisi od slobode štampe i nju nije moguće ograničiti a da se pri tom ne izgubimo.”
Ono što su Džeferson i drugi osnivači naše nacije spoznali važi i danas - iako je često komplikovana, sloboda medija je neophodna za naš napredak i budućnost. Oni su se zavjetovali da ta sloboda postane dio naših najvažnijih nacionalnih vrijednosti i taj zavjet je postao sastavni dio američkog uspjeha. Crna Gora dijeli slično nasljeđe. U devetnaestom vijeku, crnogorski mislilac i sudija Sula Radov je rekao da “ubiti zlu riječ znači ubiti slobodu”. Sada, kada Crna Gora postavlja osnove svog puta, nadam se da će se njeni lideri i građani pozvati na to nasljeđe i obavezati da štite to suštinski važno pravo.
Bonus video:
