Svijet u riječima

Obrazovanje kao pitanje bezbjednosti

Ako pogledate bilo koji pregled vijesti, naići ćete na priče o terorizmu i nasilju sprovedenom u ime pogrešnog tumačenja vjere. To nasilje u cijelom svijetu oduzima mnogo nevinih života, destabilizuje države... Zato moramo da počnemo da razmišljamo o obrazovanju kao o pitanju bezbjednosti...
0 komentar(a)
Ažurirano: 25.01.2014. 10:26h

U novembru sam govorio u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija prvi put poslije 13 godina. Uočio sam koliko je danas drugačije raspoloženje. U septembru 2000, svijet je izgledao mnogo drugačije. Pokušavali smo da uobličimo novi svjetski poredak u deceniji nakon pada Berlinskog zida. Izazovi su, naravno, postojali. Ali je atmosfera bila vedra, čak pozitivna, dok smo diskutovali o iskorjenjivanju siromaštva u svijetu u razvoju.

Ovoga puta raspoloženje je bilo tmurno. A prvi dani 2014. su ga učinili još tmurnijim. Ako pogledate bilo koji pregled vijesti, naići ćete na priče o terorizmu i nasilju sprovedenom u ime pogrešnog tumačenja vjere. Neke od tih nedjela počinili su nedržavni, a neke državni akteri; ali svako od njih počinjeno je u kontekstu podjela i sukoba koji su definisani vjerskim razlikama.

Ovo je nova bitka XXI vijeka. U njoj nećemo pobijediti ukoliko se ne budemo borili protiv njenih osnovnih uzroka na isti način kao i protiv njenih užasnih posljedica.

Danas, u luku koji se proteže od Dalekog istoka, preko Bliskog istoka, do evropskih i američkih ulica, suočavamo se sa nasiljem koje oduzima mnogo nevinih života, plaši zajednice i destabilizuje države. To je prijetnja koja se stalno razvija, raste i mutira kako bi se suprotstavila našoj borbi protiv nje.

Ekstremisti koji propagiraju ovo nasilje imaju mreže koje sežu do mladih ljudi i poznata im je snaga obrazovanja, bilo formalnog ili neformalnog. Ekstremisti mladima pune glavu vjerovanjem da je svako ko se sa njima ne slaže neprijatelj – i to ne samo njihov neprijatelj, nego i neprijatelj boga.

Debata o bezbjednosti je, razumljivo, često usredsređena na posljedice. Nakon nekog napada, države razmatraju momentalne mjere bezbjednosti. Traga se za teroristima. Onda se vraćamo svakodnevnom životu do idućeg puta kada se tako nešto desi.

Međutim, trajna promjena zavisi od izlaženja na kraj sa osnovnim uzrocima ekstremizma. Naravno, politika tu ima svoju ulogu. A ekstremisti su dobri u jahanju na političkim nedaćama. Međutim, tlo na kojem siju sjeme mržnje đubri se neznanjem.

Zato moramo da počnemo da razmišljamo o obrazovanju kao o pitanju bezbjednosti.

Ekstremisti opravdavaju ubijanje u ime boga. To je besramno izvrtanje ispravnih religijskih uvjerenja. A to je prijetnja, kako zbog direktno pričinjene štete, tako i zbog štetnih podjela i sektašenja koja se indirektno pothranjuju. Svako ubistvo predstavlja ljudsku tragediju. Ali ono povlači i lančanu reakciju gorčine i mržnje. U zajednicama zaraženim takvim ekstremizmom postoji istinski strah, strah koji parališe normalni život i udaljava ljude jedne od drugih.

Globalizacija pojačava i umnožava ovaj ekstremizam. Nesputan granicama, on može da se pojavi bilo gdje. Danas smo povezaniji nego ikada u istoriji čovječanstva i sve više ljudi dolazi u kontakt sa onima koji su različiti od njih. Zato je potreba da se poštuje susjed različit od tebe mnogo veća; međutim veći je i okvir prepoznavanja njega ili nje kao neprijatelja.

Ovdje se ne radi samo o islamskom ekstremizmu. Postoje i ekstremistički činovi počinjeni protiv muslimana iz vjerskih razloga, a danas postoje fanatični hrišćani, Jevreji, hindusi i budisti koji iskrivljuju istinsku prirodu njihove vjere.

Zato je obrazovanje u XXI vijeku pitanje bezbjednosti za sve nas. Izazov je pokazati mladim ljudima osjetljivim na pozive terorista da postoji bolji put da se njihov glas čuje, smisleniji način da se čovjek pozabavi problemima u svijetu.

Dobra vijest je da znamo kako se to radi. Uzeću kao jedan od primjera svoju Fondaciju vjera. Naš školski program promoviše međukulturalni dijalog između studenata od 12 do 17 godina iz svih djelova svijeta. Doprijevši do studenata u više od 20 zemalja, naš program ih povezuje preko jednog sigurnog Internet sajta gdje međusobno komuniciraju iz učionica pod vođstvom obučenih nastavnika.

Uz pomoć videokonferencija, studenti razgovaraju o globalnim pitanjima iz različitih vjerskih perspektiva i stavova. Oni usvajaju vještine dijaloga potrebne da se spriječi sukob tako što ruše vjerske i kulturološke stereotipe. Za škole u najsiromašnijim oblastima koristimo posebne aranžmane pošto oni sami nemaju pristup Internetu.

Da se razumijemo, mi smo samo jedna kap u moru. Međutim, sada imamo iskustvo u više od hiljadu škola; oko 50.000 studenata pohađa nastavu i radimo u najrazličitijim zemljama poput Pakistana, Indije, SAD, Jordana, Egipta, Kanade, Italije, Filipina i Indonezije. Imao sam privilegiju da budem svjedok kako ti studenti postaju opušteni sa kulturom, vjerom i stavovima koji inspirišu toliko ljudi širom svijeta.

Postoji još mnogo fantastičnih primjera ovakvog rada. Međutim, nedostaju im neophodni resursi, težina i priznanje.

Moramo da se mobilišemo kako bismo pobijedili ekstremizam. I treba da djelujemo globalno. Sve vlade moraju ozbiljno da shvate svoju odgovornost da obrazuju omladinu da prihvata i poštuje ljude različitih vjera i kultura.

Od ovoga nema hitnijeg pitanja. Postoji realna opasnost da vjerski sukob zamijeni ideološki zasnovane borbe prošlog vijeka u jednako razarajućoj formi.

Na svima nama je da pokažemo ljudima da imamo bolje ideje od ekstremista – da učimo jedni od drugih i živimo jedni sa drugima. I ovo treba da bude ključni dio obrazovanja mladih ljudi.

Autor je specijalni izaslanik Bliskoistočnog kvarteta; od 1997. do 2007. bio je britanski premijer; osnovao je Fondaciju Vjera Tonija Blera i Inicijativu za vjeru i globalizaciju

Prevod: D. VRANEŠ REDŽIĆ

Copyright: Project Syndicate, 2014.