Bar - Rasprodato

Počelo je prije 20 godina (ras)prodajom dva domaća preduzeća Bar Bilja i Agroeksporta, relativno mala u odnosu na Luku Bar, Prekookeansku plovidbu, Izbor, Korale, ZIB, Rumijutrans, Primorku, ali “zdrava” sa solidnim osnovnim sredstvima, bez kreditnih obaveza, sa jasnim i održivim predmetom rada (djelatnošću) i ljudima osposobljenim za poslove kojima su se bavili. Plate redovne i visoke.

Kao ono domine, kada se lijepo poslože, počelo je “obaranje” (rasprodaja) svih ostalih preduzeća nekada moćne barske privrede. Ostala je još Luka Bar za pretovar rasutih tereta i žitarica, (kojih nema) i Barska plovidba sa dva prastara feribota i dva teretna broda u izgradnji, iz kineskog brodogradilišta i kineskih kredita za koje garantuje država, odnosno mi “euro po euro”.

Ni po jada da smo ta preduzeća i darivali domaćinima koji znaju posao. Nažalost, danas su to uglavnom ruine, sa istjeranim radnicima, bez ikakve vizije i perspektive.

Pametni “kupci”, zalažući prejeftinu kupljenu imovinu preduzeća, a prethodno su se uknjižili i na (društveno) zemljište, podizali su ogromne kredite, za navodne razvojne projekte, i na taj način nekretnine pretvarali u gotovinu.

Rasprodato je i državno (društveno) zemljište i to za izgradnju stanova “za tržište”. Koliko je izgrađeno takvih stanova, a u kojima niko stalno ne živi, teško je i nabrojati. Vidno je naveče, ko ima volje i vremena. U zgradama sa 50 i više stanova, osvijetljeno je svega nekoliko prozora. Od toliko zemljišta i “komunalija”, Bar mora da se u cjelosti zaduži da bi izgradio neku nikome jasnu kanalizaciju i postrojenje za prečišćavanje samo malog dijela otpadnih voda.

Posljednjih dana Bar dovršava i posljednju rasprodaju, poslije koje ne ostaje ništa, kao zaloga za razvoj i budućnost, nezavisno koliko će ova vlast trajati.

Pošto je prvo razdrobljeno preduzeće Luka Bar na neprirodne i autonomno ograničeno funkcionalne cjeline, međusobno konkurentne, počela je njihova rasprodaja. Prvo je rasprodat monopolski segment za pilotažu, remorkere, privez i odvez brodova. To je segment koji mora biti javna djelatnost, jer država garantuje te usluge svim korisnicima luke.

Sada se prodaje i “srce” luke Bar, KTGT (Kontejnerski terminal i generalni tereti) za neobjašnjivo malu cijenu od 8 miliona eura i uz obavezu koncesionara da u narednih tri godine investira u opremu i objekte 13 miliona eura, a kasnije i dodatnih 7 miliona eura, ako mu “krene” posao.

Investicioni program, kojim je kupac i koncesionar “ubijedio” prodavca da mu proda “srce” luke Bar, istovremeno mu obezbjeđujući monopolski položaj koji će vrlo štetno uticati na “ostatak” luke, lošiji je od investicionog programa iz 70-ih prošloga vijeka, koji je urađen u funkciji dobijanja kredita od Svjetske banke za izgradnju II Faze luke Bar. Iznos budućih investicija, od kojih bi bar polovina bila nepotrebna da je luka cjelovito preduzeće (dio ključne opreme i hladnjača leže neiskorišćeni u vlasništvu AD Luka Bar) mnogo je manji od para kojima država kupuje samo jedan brod za potrebe crnogorskih pomorskih kompanija.

Obrazloženje za prodaju KTGT je da on posluje loše (što je tačno), a sve luke u susjednim državama i neposrednom okruženju (Ploče i Drač) posluju veoma dobro. Znači, KTGT prodajemo zbog neznanja da ga koristimo na način i zbog čega je izgrađen. Možda rješenje ovog problema leži u onom vicu “moja tetka prije rata”...

Čudno je da “parlament” opštine Bar neće ni da stavi na dnevni red rasprodaju KTGT. Navodno je nenadležan. Možda i zbog toga što je sjedište lučke uprave u Kotoru. Podsjećam da je parlament nekog ranijeg Bara, donosio sve odluke o ustupanju zemljišta i drugoj pomoći, da se napravi luka Bar. Sada, barski parlament potroši pet dana da raspravlja o JP Rumija koja se bavi lovom divljači, a neće da raspravlja o luci Bar makar na način da preporuče barskim poslanicima u Skupštini CG kako da diskutuju i glasaju kada se bude raspravljalo o (skoro) darivanju, za Bar tako važnog preduzeća.

U toku je rasprodaja i Kraljičine plaže, posljednjeg prirodnog dragulja u postojećoj turističkoj ponudi Bara i budućoj izgradnji luksuznih, stvarno turističkih kapaciteta. Bar se oko toga i ne pita. Istina, na nagovor ne znam koga, opštine Bar i Budva donijele su odluke da se zemljište oko Kraljičine plaže, površine preko 400.000m2, proda, na način koji ne poznaju propise naše države. (Da li će se predsjednik Vujanović ili Ustavni sud oglasiti, povodom te prodaje?) Morsko dobro daje plažu i more u dugoročni zakup. Prodajna cijena zemljišta i prije licitacije, manja je od procijenjene za oko 5 miliona eura. Kupac je neka u svijetu poznata firma iz oblasti turizma XY d.o.o. Podgorica sa, vjerujem, ne više od 3 zaposlena. Pominje se da je među osnivačima te firme i nama veoma dragi gost od prije neki dan koji nam je došao u posjetu specijalnim avionom. Darivao je neke ljude koji su ga posluživali nepun dan pristojnom napojnicom od 50.000 dolara. To da je napojnica, 120 puta manja od njegove “uštede” na cijeni zemljišta niko ne spominje. (Da li je, zaboga još kome dao koju paru?) Pride ćemo mu mi iz Bara izgraditi, našim parama cijelu infrastrukturu (modernu saobraćajnicu, vodu, struju, kanalizaciju, veze), osloboditi ga od plaćanja “komunalija”, na osnovu zakona koji je nedavno donijet. A koliko je to para, niko ne zna. Recimo, više desetina miliona eura. Princ i “princeze’’ napraviće nekoliko preluksuznih vila i apartmana za prodaju, u kojima će Barani (ako im bude moglo biti) postati vrijedna posluga. A Kraljičinu plažu, pošto će ulaz u nju čuvati “bojni” brodovi i “ljuti” specijalci, gledaćemo iz daleka. No i tu se može zaraditi: npr. “ pogled durbinom na Kraljičinu plažu” 3 minuta - 5 eura. Eto “love” do krova.

Maljevik ćemo novim “DUP-om” pretvoriti u mondensko stambeno naselje, koje će se prodavati kako koji stan bude izgrađen. Uz stan, prodavaće se i ekskluzivno pravo na “svoju” plažu. Od turističkog naselja, zbog čega je Maljevik i prodat prije 6 godina i kako je predviđen GUP-om Bara, neće biti ništa.

Prodat je i INEX, nazvan s pravom Zlatna obala, nekad turističko naselje sa prelijepim bungalovima i centralnom funkcijom (restoran, terase, bazen, kuglana i dr.) uz prelijepu plažu. Novi vlasnik je zaposlenima uručio radne knjižice i poslao ih kući sa vjerovatnoćom da se više nikada neće vratiti na posao. Vjerovatnoća je i da će novi vlasnik prodavati rekonstruisane objekte i da neće organizovati poslovanje turističkog naselja, jer da je mislio drugačije radnicima ne bi prekinuo radni odnos.

Svi ovi “turistički” objekti planirani su da se grade sa 5 i više zvjezdica, kako se ne bi platile “komunalije”. Eto Baru zvjezdane turističke budućnosti.

Očekujem da će ljudi koji stvarno odlučuju o Baru, a oni sigurno ovdje ne stanuju, od te svoje zarade isfinansirati jedan “bilbord” na izlazu iz tunela Sozina, ka moru, na kome će pisati “BAR-RASPRODATO”.

U Baru žive veoma miroljubivi ljudi (makar starosjedioci ) koji će dosta toga i pretrpjeti, samo da se sa nekim ne posvađaju. Čuvena je izreka "Čiji Bar - njegov tovar (magarac)" . Kad je tako, da mi je makar znati čiji je Bar. Čini mi se lakše bi mi bilo.