kontra(per)cepcija

Političke siledžije i žene

Postoji kamen kojeg nećete pomaći, rekla je jednom prilikom moja prijateljica, a ja se sve ove godine vraćam na nju i mislim kako nas političke siledžije svakog dana podsjećaju na taj zadatak
0 komentar(a)
Žene Skupština, Foto: Luka Zeković
Žene Skupština, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 11.12.2013. 12:18h

Godine 1945, u toku procesa izrade Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na intervenciju Eleonore Ruzvelt, unesen je umesto pojma prava muškaraca (men’s rights), termin ljudska prava (human rights) i rodno osetljiv jezik. Pitanje pojma muška ili ljudska prava, otvorilo je novo polje razmišljanja. Oni koji su postavili ljudska prava iznad suverentitea država, pokazali su velik stepen “slijepila” upotrebom pojma - men’s rights. Pojam human rights, uveo je i novo razumijevanje o ravnopravnosti. Nakon Univerzalne deklaracije, svijet je dobio i druga važna dokumenta za poboljšanje položaja žena, koja su feministikinje čitavog svijeta uspjele staviti na dnevni red i otvoriti nove mogućnosti za rješavanje osnovne neravnoteže muškaraca i žena.

Priča o neosjetljivosti spram žena nastavlja se danas u dvadeset i prvom vijeku, na svim poljima u Crnoj Gori. Ali evo kako jezik upire prstom u: Odjeljenje za rodnu ravnopravnost, institucionalni mehanizam, čiji je zadatak implementacija politika rodne ravnopravnosti, a koje svjetsku kampanju 16 dana akcija protiv nasilja nad ženama, već nekoliko godina preimenuje u kampanju protiv porodičnog nasilja. U čemu je problem da se u Crnoj Gori, putem njenih institucija, kampanja sprovede na način kako su to osnivačice/feministkinje definisale, a podržale ih u UN?

Prije nego odgovorim na ovo pitanje, navodim još jedan primjer koji ide uz navedeni, a raritet je Crne Gore. Naime, u novembru sam bila na sastanku Radne grupe za izgradnju povjerenja u izborni proces gdje se tačka političke participacije žena našla na dnevnom redu kao prva. Nakon izlaganja predloga grupe NVO da se u izborni zakon unesu promjene u nekoliko članova kojima bi se garantovalo poštovanje da na izbornoj listi mora biti ne manje od 1/3 osoba manje zastupljenog pola, a da se lista koja ne sadrži taj uslov dopuni, i da je podnosilac dužan da nedostatak otkloni, reagovao je DPS izražavavajući strah od represije nad demokratijom u Crnoj Gori??? Koja farsa, gospodine poslaniče.

Izborni zakon koji ste donijeli u Skupštini Crne Gore zaobiđen je i prošlih i ovih lokalnih izbora upravo od vaše stranke. Prekršiste zakon kojeg ste donijeli samo zbog farse sa Evropom. Po leđima žena Crne Gore.

Lista primjera je dugačka, a prostor ovog teksta suviše ograničen da bih mogla da nabrajam sve podvale ženama Crne Gore koje dolaze od većine političara i partija. Služeći se seksizmom, mizoginijom i antifeminizmom, zatvara se mogućnost da se život ovdje normalizuje. Dakle, politički subjekti i institucije Crne Gore sprovode nasilje nad ženama protiv kojeg bi trebalo da se bore, makar po onom na što su se obavezali potpisima na međunarodne dokumente i donesen zakonski okvir.

Kršeći svakodnevno Ustav, zakon o rodnoj ravnopravnosti, Zakon protiv diskriminacije, istrajavaju na patrijarhalnom pravu da se žene drže u potčinjenosti i to im nije dovoljno, uredno podrže sve inicijative koje dolaze od vjekovnih neprijatelja žena kakav je kleronacionalista, konzervativaca i tradicionalista.

Ovakav tretman u miru, u ratu u Bosni i na Kosovu, donio je program ratnog silovanja žena. Na sastanku radne grupe listom je pokazano političko - NE, što bi to trebalo da znači participacija žena – pa su nam svoju privrženost ženama i isticanje ljepote servirali kao “činjenice” da oni žene vole i da je ta toplina koju žene pružaju nezamjenjiva, te tako ne bi bilo dobro da se žene pojave van svojih toplih domova i intimnih prostora. Tako razumiju političku participaciju žena.

Previše je istinito da bi bilo smiješno, inače bi se trebalo samo smijati na ovakav oblik “političkih” splačina. Bilo je naravno i onih u radnoj grupi koji su upućeniji, ali jedanko nastrojeni protiv, izražavajući strah da bi zbog afirmativne akcije kojom se ženama garantruje politička participacija, moglo doći do represije u Crnoj Gori!!! Mislim da na malo mjesta na Zemlji još ima ovakvih ispada.

A mislim da nema niti jednog na zemlji gdje se afirmativna akcija pokazala kao zakonsko nasilje i represija. Može u glavama mozgova DPS - koji nam jasno poručujemo da neće baš zato što se to njima neće i može - primitivno i šovinistički.

E sada se vraćam na prvi primjer, preimenovanje kampanje od nasilja nad ženama do porodičnog nasilja, krije su sebi upravo istu političku kuhinju i recepturu – dok šef/ovi ne odobre neće biti govora o bilo kojem vidu nasilja sem o onom na kojeg je već uperen prst kao najvažnije (i to što je porodično nasilje konačno vidljivo obezbjedile su ŽNVO dok je država spavala). Političko, etničko, ekonomsko, nasilje na radnom mjestu… ne smije biti vidljivo jer je ono dobrodošlo, u ovom robovlasništvu koje oni nazivaju neoliberalnom politikom i ekonomijom, u ovom nacionalističkom diskusru koje njeguju kroz nacionalne tabore.

Kao i u slučaju ratnih zločina, tako i kod zločna nad ženama, možda će pojedinci dospijeti u zatvore ali će to sem selektivne pravde pokazati i čitav arsenal arogancije i vlastodržačkog partrijarhalnog siledžijstva. Predlog da na listama bude odnos 1/5 ne poznaje dosadašnje iskustvo u odbrani prava žena. Postoji samo u glavama onih kojima snaga i sila leži u topuzu.

Postoji kamen kojeg nećete pomaći, rekla je jednom prilikom moja prijateljica, a ja se sve ove godine vraćam na nju i mislim kako nas političke siledžije svakog dana podsjećaju na taj zadatak.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")