KOSMOS ISPOD SAČA

Crnogorac u Beogradu

S obzirom na to da je Mima Karadžić istaknuti umjetnik, ambasador crnogorskog akcenta, kajmaka i pršute, treba mu ponuditi neko mjesto
297 pregleda 6 komentar(a)
Ažurirano: 20.02.2019. 01:50h

U monodrami Danila Uskokovića Čegović, Petar Božović je fenomenalno „skinuo“ Crnogorca koji se (ne)snalazi u Beogradu. Perfektno je oslikan dolazak studenta u veliki grad. U poslijeratnom periodu, Crnogorci su prepoznati po insistiranju na posebnosti, kao i po možda urođenom genu za nametanje i isticanje, što neki tumače kao predodređenost za lidera. To su neki od aduta koje posjeduje „tipični Crnogorac“, odnosno to je skup stereotipa i predrasuda. Pokušaj prikrivanja čuđenja u kombinaciji sa odstustvom straha daju komičnog lika kojem je mnogo toga strano u velikom gradu, ali koji se igrom slučaja privikava i probija kroz društvene ljestvice, odnosno stiže svuđe. Uspješan, podrazumijeva se, kao i svaki Crnogorac u Beogradu.

Kasnije je za Crnogorce bio zadužen Danilo Lazović, koji je izgradio imidž Crnogorca u Beogradu kroz Šćepana Šćekića, lik zvučnog imena u seriji Srećni ljudi koja se emitovala devedesetih godina. To je bila slika nove generacije Crnogoraca, lišena banalizacije i prenaglašavanja veze sa rodnim krajem i svakako je imponovalo biti prepoznat po jednom takvom liku. Iako taj lik nije bio iskrivljena slika, odgovarao je stereotipima, a Danilo Lazović se odlično nosio i sa akcentom, kao i sa kompletnom ulogom i tako je napravio model za ulogu Crnogorca. Stavom i gestikulacijom dao je zadatak budućim glumcima, kako skoro bez riječi igrati Crnogorca. Većina glumaca u tome omane čim progovori. Iako je serija bila osrednja, Lazović je mangupa Crnogorca igrao maestralno, sa ogromnom energijom i magijom.

U godinama koje su uslijedile, u većini filmova i serija, ako se pojavi kostolomac, kamataš, reketaš ili tip „koji ništa ne pita“, to je po definiciji Crnogorac. Takve uloge postoje od filma Srdana Golubovića Apsolutnih sto, pa sve do serije Vratiće se rode (Rode u magli). Dakle, sljedeća generacija Crnogoraca prepoznata je kao grupa snalažljivih kriminalaca, koji su promijenili sredinu, ali ne i akcenat.

Danas se Crnogorci u Beogradu pretežno označavaju kao izdajnici Kosova, iako i dalje ima mnogo ljudi koji pokušavaju da imitiraju crnogorski akcenat, nekad govoreći veroispovjest, a nekad vjeroispovest.

Našao se i jedan Crnogorac koji je kroz svoj lik želio da promijeni sliku o Crnogorcima. Mima Karadžić i njegov brat su snimili seriju M(j)ešoviti brak. Ponudili su sasvim drugačiju sliku: Crnogorac koji se vraća sa familijom iz inostranstva u Beograd. Crnogorac izgleda da nije napredovao od Šćepana Šćekića, čak je nazadovao. Dakle, Crnogorac se iz inostranstva vraća u Beograd (apsurd), bio je nekad bokser (naravno), ljubavnik (zar se iko pitao?) i brižan otac i rodoljub (podrazumijeva se). Poenta je da se rodoljublje iskazuje na najgori mogući način, Mima ne može bez crnogorskog kajmaka i pršute, i stalno priča o Brskutu. Rodoljubiva patetika na kub! Čak je bio žalostan i pokušaj prikazivanja nove generacije kroz lik Banja (Andrija Milošević).

Ovih dana potresa Srbiju vijest da se Mima Karadžić povlači iz pozorišta, a najviše potresa one koji nisu ni znali da je on uopšte bio dio pozorišta. Ali, Mima stiže svuđe. On se povlači zbog loše situacije u kulturi, a isto se desilo i početkom devedesetih jer nije sebe vidio u komadima Biljane Srbljanović. Može se pretpostaviti da će se zbog velike ljubavi Mima vratiti u Crnu Goru.

S obzirom na to da je on istaknuti umjetnik, ambasador crnogorskog akcenta, kajmaka i pršute, treba mu ponuditi neko mjesto.

Branislav Mićunović više nije ministar kulture, već je napredovao i postavljen je za ambasadora Crne Gore u Srbiji. Nadajmo se da će na toj poziciji učiniti da se ispravi slika o Crnogorcima u Beogradu, makar da se prepoznaju po marami umjesto kravate.

Fotelja ministra kulture u Crnoj Gori je prazna i mora se nešto pod hitno preduzeti. Ako postoji neka hijerarhija i jednačina, i Branislav Mićunović i Branimir Popović su bili direktori CNP-a prije nego su postali ministri kulture. Istina, imena Branislav i Branimir su slična, a sasvim drugačije ime je Janko, ali sudeći po običaju, Janko Ljumović kao direktor CNP-a može naslijediti ministarsku poziciju. Dakle, u tom slučaju bilo bi idealno ponuditi Mimi Karadžiću mjesto direktora CNP-a, pa da i on nakon par godina postane Mimastar kulture Crne Gore. Sve bi nas preporodio! Bez prenagljivanja, Mima Karadžić bio bi idealan predstavnik , pravi uzorak i zaslužni čovjek koji je kroz seriju Budva na pjenu od mora dao regionu pogled u naše more i planine i to iz hilikoptera!

Nadajmo se da će se ubrzo nešto riješiti, mora se pod hitno nešto učiniti prije nego kultura ode pod stečaj ili je prodamo Rusima.

Preporučujemo za Vas