VIŠE OD RIJEČI

Nagrade

Kad smo već kod nagrada, biće zanimljivo ispratiti ko će biti nagrađen za “osvajanje najmlađe populacije”, za DPS-ov desant na vrtiće.
126 pregleda 19 komentar(a)
DPS vrtić zastava, Foto: DPS
DPS vrtić zastava, Foto: DPS
Ažurirano: 30.11.2013. 15:51h

Kada neko, samo nekoliko mjeseci nakon što je napravio svinjariju koja je zapanjila domaću javnost, dobije nagradu kao izuzetan pregalac u svojoj oblasti, možete da pomislite najmanje dvije stvari: da je riječ o nekoj montipajtonovskoj sprdnji, ili da oni koji daju nagradu smatraju da je napravio dobro, hvalevrijedno djelo. Možda je to razlog što se ne mogu saznati imena ljudi (članova žirija, ocjeniteljske komisije...) koji su donijeli takvu odluku.

Ne smiju da priznaju. Kao da su institucije odnos prema javnosti učile od političara. Ne daju ni pet para na te trice i kučine. Inače, kako bi bilo moguće da makar od nekakve turističke organizacije, bude “za razvoj turizma” nagrađen čovjek koji je srušio legendarni hotel. Sjećate se – a u zemlji kratkog pamćenja svaki čas valja podsjećati na nešto – svi su bili zgađeni i ogorčeni. Sam investitor je odmah klisnuo u inostranstvo, dok ne prođe “narodni gnjev”... Čak su i političari glumili izenađenje. I oni među njima koji su vjerovatno prije od svih znali da će hotel biti pretvoren u prašinu ličnih sjećanja.

Kad smo već kod nagrada, biće zanimljivo ispratiti ko će biti nagrađen za “osvajanje najmlađe populacije”, za DPS-ov desant na vrtiće. (Kojima ista ta vlast iz godine u godinu smanjuje davanja.) Treba priznati: samo DPS radi ozbiljno (i odgovorno) na svim nivoima. Evo, vidjeli smo i zastavu DPS-a u jednom vrtiću... Kako prići budućem glasaču od malena? Prvo čokoladice, a kad poraste – sto eura i plaćen račun za struju.

Nedajte se, djeco!

Oni ne žele da vi odrastete. Žele da uvijek ostanete djeca: poslušna i srećna kad dobiju bezvrijedne poklone.

Ni čokoladicu iz njihovih ruku! Tako sve počinje.

Ali, gdje pobjeći?

Kreće i Crnogorski kosmički program. Pod nazivom – Kontejner u kosmosu. (Kad je Feto imao – “Burek u vasioni”!) To nije loš pravac razmišljanja. U taj kontejner treba staviti i jedan burek. Ako, slučajno, naiđu kakavi vanzemaljci, da se i oni uvjere u čuveno crnogorsko gostoprimstvo. A možda će i ti časni vanzemaljci jednom biti turisti u Budvi ili Ulcinju. Ako ne turisti, možda će biti – investitori? Ko zna, obje vrste su, koliko vidim, deficitarne u Crnoj Gori danas.

Kako je krenulo Crna Gora će biti ne samo primjer uspjeha i demokratije u regionu, nego u Sunčevom sistemu. A i za to će neko biti nagrađen.

Mada, nagrade u Crnoj Gori ne znače mnogo.

Jedno vrijeme, tamo devedesetih, ko god dobije priznanje za biznismena godine, narednog ljeta je završavao u zatvoru. Duh tranzicije. Počeli su poslovni ljudi da drhte uoči dodjele pomenute nagrade.

Imali smo i polu-fiktivne nagrade. Prije nekoliko godina, kada je oblikovan zakon o zaslužnim umjetnicima ili kako se to već zove, grupa pisaca, aktuelni režimski klan – iskopali su nekakvu cetinjsku opštinsku nagradu koja se nije dodjeljivala decenijama i u tri brzometne međusobne dodjele “nabacili” potreban broj nagrada za status zaslužnog umjetnika. I onda se neko čudi zašto baš ta ekipa “grize” ovako žestoko i besramno. Ako je nagrada i bila polu-fiktivna, njihove privilegije to svakako nisu.

A postoje i sasvim fiktivne nagrade.

Slična Burićevoj nagradi je i ona što ju je prije neki dan dobio premijer, “bitangolovac” M. Đukanović: nagrađen je za ekonomske rezultate! U državi gdje je sve mjereno njegovom voljom ništa se više ne proizvodi. Sva ekonomija je presipanje iz šupljeg u prazno. On je uradio cg ekonomiji isto što i investitor Ž.B. hotelu Crna Gora. Pretvorio je u ruinu i prah.

Sjećam se, kao dječak, bio sam zapanjen činjenicom da je svako domaće (jugoslovensko) piće (vino, pivo, rakija, sok) na etiketi imalo oznaku silnih dobijenih nagrada, medalja, što zlatnih, što srebrnih, a što specijalnih. No, odrastanje je donijelo uvid da razloga za ponos nema: većina tih nagrada se – plaćala. Kupiš i imaš nagradu! Sve te Đukanovićeve nagrade – od onih za humanizam do onih za ekonomiju, meni liče baš na te nacrtane medalje na pićima iz doba SFRJ. Ako stvarno vjeruješ da je to nagrada, onda jest. Ali, svi smo dobro znali da to nema veze sa – kvalitetom.

To je zapravo suština sistema: što veću štetu napravite, to se za višu ligu kvalifikujete. Zvuči ne samo nakaradno, već i karikirano, ali, zapravo, nije. Suviše učestalo se dešava da bi mogla biti slučajnost, neki sistemski nemar, ili nešto slično. Zapravo je to jedini mogući ishod ovakvog poretka, sistema vrijednosti na kojem počiva taj poredak, i svijesti što ga je stvorila. Radikalno pervertiranje: nagrada za ne-djelo.

Neka nagrađenima njihove nagrade, a svima ostalima – srećan Dan Republike, naravno!

Preporučujemo za Vas