Po ponašanju čelnih ljudi tužilaštva i policije reklo bi se da Crna Gora nema ni najmanje problema sa korupcijom i organizovanim kriminalom i da je ključni problem u suzbijanju kriminala to što su uvreda i kleveta dekriminalizovane.
Prvo se dobro naljutio zamjenik Vrhovnog državnog tužioca kada sam mu saopštio da je tužilaštvo najkorumpiranija institucija u Crnoj Gori i da je to upravo on najbolje pokazao izvještajem u vezi "afere snimak". Naravno, lakše je bilo da "uvrijeđen" napusti Skupštinu, nego da pokuša objasniti da korumpirani akteri "afere snimak" čijom voljom je on i izabiran, nijesu ništa drugo nego članovi jedne kriminalne organizacije.
Ipak, nadao sam se da će uvrijeđeni Vučković održati obećanje koje je dao dok je odlazio i da će povrijeđenu čast braniti na sudu. Tako bi najzad u Crnoj Gori neki tužilac pokrenuo jedan postupak (doduše parnični, ali opet sudski postupak) u kome bi se predložili dokazi (doduše, od druge stranke - ne od tužioca) o korupciji na visokom nivou.
Međutim, par dana kasnije g-din Vučković je odustao od ponošenja tužbe, izražavajući žaljenje što više nema krivičnih djela uvrede i klevete. Kaže i da je nezadovoljan sudskom praksom u parničnim postupcima. Naravno, nije ništa rekao koliko je zadovoljan sa praksom i sudova i tužilaštva u suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala.
Pravi razlog odustanka Vučkovića od tužbe svakako nije sudska praksa, već nedostatak argumenata u korist tužilaštva i sebe lično. Takođe, g-din Vučković zna da bi u tom postupku bio suočen sa mnogo dokaza koji potvrđuju moje ocjene, pa je stoga zaključio da mu nije pametno pokretati takav postupak. Zna g-din Vučković i da je istina da ne smije krivično goniti one koji su ga birali, pa zato i žali što ne može bar one koji mu to kažu otvoreno.
Nedugo nakon Vučkovića, u javnosti je sličan stav iznio i ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, navodeći da je greška što su uvreda i kleveta dekriminalizovane. I g-din Konjević iznio je kritike na račun sudova, govoreći da je bolje rješenje bilo da se sudije edukuju da primjenjuju praksu Evropskog suda za ljudska prava. Ni Konjević nije ništa rekao o praksi sudova, ali i policije u suzbijanju organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. Umjesto toga, kao i g-din Vučković, tako i g-din Konjević sam upada u nelogičnosti koje ne može objasniti. Konjevića ne izvinjava to što nije pravnik, upravo iz razloga jer se svjesno upustio u stručnu raspravu o pravnom pitanju, pa je onda morao paziti da ne iznosi protivrječne i nelogične stavove.
Naime, g-din Konjević jasno ukazuje da sudije nijesu edukovane da primjenjuju praksu Evropskog suda za ljudska prava, a ipak žali što tako needukovanim sudijama nije ostavljena i mogućnost da krivično osuđuju za izjave. Da li bi praksa sudova koji nijesu edukovani da primjenjuju stavove suda u Strazburu bila bolja da im je ostala mogućnost da izriču krivične sankcije za uvredu i klevetu? Ili bi tada možda sudska praksa bila više po volji Vučkovića i Konjevića, pa se ne bi na nju žalili kao sada? Prije i logičnije će biti da je ovo drugo u pitanju.
Stav da uvredu i klevetu nije trebalo brisati iz Krivičnog zakonika zastupaju i neki advokati i jedan od njih je ponovio da je to suprotno rješenjima najvećeg broja članica Evropske unije. To jeste tačno, ali kolega je prećutao kakva je praksa u većini tih članica EU i da li sudije u tim državama primjenjuju praksu Evropskog suda ili su needukovane kao naše sudije (kako tvrdi ministar i partijski drug ovog advokata). Da li je u nekoj od tih članica EU zabilježen slučaj da sestra premijera traži od tri medija po 100.000 eura zbog pisanja o temi od javnog interesa i korupciji Vlade koju su otkrili organi SAD? Da li je u nekoj od tih država premijer dobio desetine hiljada eura naknade od medija zbog povrede prava ličnosti? Koliko je u tim državama slučajeva da medije ili civilni sektor tuže lica poput Safeta Kalića, Ivana Delića, Veselina Barovića....? Ili koliko je tamo tužbi privrednih društava koja štite "poslovni ugled", a koja kontrolišu lica poput Branislava Mićunovića, Save Grbovića...? Da li možda u nekoj od tih država svaka bitanga može nekažnjeno da napadne novinara i da li tamo ima nerasvijetljenih ubistava novinara? Ili je možda sve ovo bio i jeste slučaj u Crnoj Gori?
Ne tako davno iz Udruženja sudija otišli su i korak dalje od zalaganja za krivična djela uvrede i klevete, pa su dali predlog za izmjene Krivičnog zakonika po kojima bi oni koji komentarišu njihov rad završavali u zatvoru. Kada svemu još dodamo i pretvaranje javnih registara u tajne registre kako bi se sakrila korupcija i veze sa kriminalom, slika postaje potpuna.
Korumpirani funkcioneri i kriminalci nikada nijesu birali sredstva da ućutkaju svakog ko govori o njihovim nedjelima i da sakriju dokaze protiv sebe. Počev od ubistava, preko fizičkih napada, pa do postupaka sprovedenih preko korumpiranih tužilaca i sudija koje kontrolišu. Sada im mnogo nedostaje i krivičnopravni progon za kritičare. Idemo ka Evropi, je li?
Bonus video:
