Crnu Goru narednih mjeseci očekuje čitav niz društveno-političkih turbulencija čiji ishod može da bude demokratska smjena vlasti. Ono što je očigledno je da u ovom trenutku režim Mila Đukanovića uvježbava tužilačko-sudski i policijsko-obavještajni aparat kako bi se na nedemokratski način obračunao sa političkim neistomišljenicima i zaštitio od progresivnih političkih promjena. Svjedoci smo da režim projektuje fasadne reforme u cilju stvaranja lažne slike u međunarodnoj zajednici o političkoj i ekonomskoj stabilnosti države. U isto vrijeme, osmišljavaju se prevarne integracione strategije kako bi se skrenula pažnja sa nepobitnih dokaza o involviranosti vrha vlasti u kriminalno-koruptivne radnje izuzetno krupnih razmjera.
Crna Gora, pretvorena u deponiju nerazjašnjenih miliona i nerazjašnjenih ubistava, predstavlja se kao šampion demokratije i poštovanja ljudskih prava. Sveprisutno siromaštvo i beznađe građana spinuju se otvorenom propagandom, lažima i bahatošću režimske medijske kamarile. Prva familija i njeni pomagači gomilaju afere, a tepih ispod kojeg ih guraju se već olinjao od silne upotrebe. Oni za to ne mare i nastavljaju da guraju dalje kroz svoje dužnike u sistemu koji su stvorili po sopstvenim kriminogenim pravilima. Da to brdo afera već zaklanja sunce vidi se i iz Brisela. Međutim, tamo se o tome godinama „mudro“ ćuti ili tiho, tiho, kuloarski, zbori. Ne iznenađuje da briselske birokrate imaju luksuz da mogu da dozvole da im vrijeme teče, a da se ne desi ništa. Sumnjam ipak da ga imamo mi, građani i građanke većinske obespravljene Crne Gore.
Jedno je sigurno. Okovi ropstva i šavovi opresije neće pući sami od sebe. Niti će ih zbaciti neko drugi umjesto nas. Zbog toga precizno i bez iluzija treba sagledati postojeću situaciju i napraviti strategiju protivrežimskog djelovanja. Što je ono što se mora uraditi da bi u narednom izbornom ciklusu konačno došlo do demokratske smjene (pseudo)Demokratske partije socijalista sa vlasti?
Prva i najvažnija stvar je objedinjavanje svih demokratskih opozicionih i slobodnih kapaciteta i resursa. To podrazumjeva uvažavanje i prihvatanje različitosti (etničke, geopolitičke, vjerske, seksualne) svih onih koji žele da budu dio kredibilne alternative postojećoj vlasti. U jednom ranijem tekstu, ovo objedinjeno djelovanje sam nazvao "nadstranačka unija". Mislim da je i sada taj termin adekvatan onome što treba činiti. Korpus alternative, naime, mora uključiti ne samo političke partije već i nevladine organizacije, sindikate, organizacije privrednika, studenata i penzionera, kao i slobodne građane i građanke. A principi njenog djelovanja moraju biti zasnovni na solidarnosti i socijalnoj pravdi.
Druga važna stvar je spremnost na vaninstitucionalno djelovanje. To znači da se, uz opoziciono djelovanje kroz institucije sistema, kao što su skupštinski odbori i plenumi, jednaka, ako ne i veća pažnja, mora usmjeriti na organizovanje nenasilnih građanskih protesta i performansa. Građanska neposlušnost, kao odgovor na nezakonito i nepravedno postupanje vlasti, je fundamentalno ljudsko pravo. To znači da kredibilna alternativa mora znati da vrednuje i upotrebljava bojkote, okupacije, blokade i štrajkove kao legitimne aspekte političke borbe za demokratske promjene u zemlji. Prva prilika da se pokaže posvećenost objedinjenom, nenasilnom vaninstitucionalnom djelovanju kredibilne alternative je anti-korupcijsko protestno okupljanje, pod nazivom Marš protiv korupcije, zakazano za subotu, 2. novembra, u Podgorici. Ova protestna šetnja je dio regionalne inicijative pokreta protiv organizovanog kriminala i korupcije i biće organizovana u isto vrijeme u svim glavnim gradovima regiona. Jasno je da se svi oni koji se bore za drugačiju, suštinski demokratsku i prosperitetnu Crnu Goru moraju osjećati pozvanim da učestvuju.
Mislim da ovaj protest, kao i sve naredne koji će neminovno uslijediti, treba gledati kao nastavak nezavršenog "crnogorskog proljeća" 2012. godine. Tada je postignuto mnogo; korumpirani režim je bio teško uzdrman. Vlada Igora Lukšića je pala, a na jesenjim vanrednim parlamentarnim izborima vladajuća koalicija je ostvarila najgori rezultat u zadnjih deset godina. Nedugo poslije toga, pokradeni su predsjednički izbori i nelegitimno instaliran lažni predsjednik. Sve to navodi na zaključak da je potreban još samo jedan širok i kreativan, nenasilan i građanski, napor da bi se politički sistem Crne Gore izveo na demokratski kolosjek koji će iskorjeniti mafijaške devijacije i omogućiti kvalitetan životni standard i bez režimske partijske knjižice. Stoga, objedinjeno, hrabro i promišljeno, treba ići u susret buntu 2014.
Bonus video:
