Ne mogu da vjerujem”, fraza koju smo nekad koristili za Ginisovu knjigu rekorda i Riplijevu “Vjerovali ili ne", posljednjih desetak godina je “mutirala” i vezala se za najvažniji i najtrajniji čovjekov proizvod, a to je “GLUPOST”.
Odmah da napravim razliku, osoba koja ne zna koliko je 3x4, ili koliko kontinenata ima, nije glupa nego neuka, jer ljudi koji nisu prošli određeno obrazovanje, ne treba da znaju ovakve stvari, niti im to treba uzimati za zlo.
“Glupost je opasniji neprijatelj dobra nego zlo. Protiv zla možemo protestirati, možemo ga raskrinkati, možemo ga, ako ustreba, silom spriječiti. Zlo nosi vazda u sebi klicu samoraspadanja, budući da ostavlja u čovjeku barem nelagodu. Protiv gluposti smo bespomoćni. Ni prosvjedima ni silom tu se ništa ne da učiniti; razlozi tu ne pomažu; činjenicama koje proturječe vlastitoj predrasudi jednostavno ne treba vjerovati – u takvim slučajevima i glupan postaje kritičar – pa iako su činjenice neizbježne, mogu se jednostavno zaobići kao beznačajni pojedinačni slučajevi.” (Dietrich Bonhoeffer)
Normalno je da svi mi “izvalimo” ponekad nešto, ali globalna glupost predstavlja ono što je mnogo opasnije za društvo. Svakodnevno kukanje, proklinjanje sudbine, psovanje “ovih”, psovanje “onih“, pitanja zašto se dijelimo, zašto imamo duple institucije… svjesno su nametane stvari koje godinama ispiraju naše mozgove. Većina političara ne koristi ogledalo, jer sa druge strane nema ničega, a običan čovjek ga izbjegava, da ne vidi muku u odsjaju.
Svakodnevne piljarske prevare, čekanje izbora da se pripune frižideri, i sve zbog dvadeset, pedeset eura, današnji su životni reper. Ne znam, prvo što mi pada na pamet je da nam za ovu vrstu gluposti i grijeha ne preostaje ništa drugo, nego da se ispovijedimo i pokajemo.
Sa druge strane, predstavljamo se kao "lideri u regionu" sa jedinstvenim resursima koji nas kandiduju za prosperitetnu budućnost. Bar dok stručnjaci još jednom ne izmanevrišu izbore. To je briga vlastodržaca da vlastite gluposti pretvore u "opšte dobro”. I opet ćemo se mi kajati, a ne oni!
Novac caruje, a um klade valja, pa prema tome ja ispadam “mala beba” koja njih uči njihovom poslu, o kojem ne žele da znaju više od datuma na koji “legne plata na banku” i kraja radnog dana. Ne, nije fraza - glupost je beskrajnija, čak i od svemira.
Bonus video:
