STAV

Skrining

Dolazim u zakazano vrijeme. Omorina. Klima uređaji ne rade. Tu su i ljekar i drugo medicinsko osoblje. (Tu je još poneko.) Čekam iznemogao usahlih usana ravno 35 minuta (kao prvi!?). Pitam se da li je to renovirani KC o kome sam slavopojke slušao.
159 pregleda 1 komentar(a)
Miodrag Radunović, Foto: Savo Prelević
Miodrag Radunović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 22.07.2013. 13:04h

Otvoreno pismo ministru zdravlja

Prije par mjeseci dobio sam telefonski poziv iz Doma zdravlja Podgorica da, kao pripadnik rizične grupe, dođem u određeno vrijeme kod određenog doktora na skrining u okviru nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva, pri Ministarstvu zdravlja.

Odmah sam, kao poslušan, pomalo isprepadan i podosta rizičan pacijent, a budući nedovoljno uk, pokušao da protumačim leksemu: skrining. (Kažem leksemu umjesto riječ, jer imam i ja prava da budem u trendu i da makar kaskam za učevnim i elokventnim činovnicima ministarstva.)

Pokušao sam kod dobrih starih Klaića i Vujaklije, ali od njih nisam imao koristi, pardon, benefita, kako se to sada pomodno i visokoumno kaže. Zatim sam se oslonio na isto tako dobre, možda i bolje, ali manje stare: Klajna i Šipku i, na moje zadovoljstvo, pronašao skrining - preventivni lekarski pregled ... (Odmah mi je postalo jasno kako je bilo teško i staromodno reći preventivni, zaštitni, koji će preduhitriti bolest.)

Nakon nekih pretraga dobio sam hitno uput za skopiju za 09. jul u 19 sati. Ljekar mi je dao uputstvo u kome „sve piše“. Pročitavši kući uputstvo bio sam više nego „oduševljen“ njegovom jasnoćom. Naime u njemu piše: „Kolonoskopija sa polipektomijom u pacijenata koji imaju u terapiji oralne antikoagulantne lijekove (sintrom, farin ...)... stopirati OAK 5 dana prije endoskopije, dva dana nakon toga započeti terapiju LMWH.

Na dan procedure da pacijent dobija LMWH i ponovo započeti terapiju OAK uobičajenom dnevnom dozom. Nastaviti LMWH do normalizacije INR-a.

Neophodna je individualizacija terapije za svakog pacijenta, naravno prema važećim guidelines-ima.“

Dalje, u narečenom uputstvu pod nazivom: Priprema pacijenata za kolonoskopski pregled stoji:

„Dan pred zakazani pregled u 12h (u podne) popiti 2 kesice praška Fortrans rastvorene u 2 litra vode, a u 16h, popiti još 2 kesice praška Fortrans rastvorene u 2 litra vode.

Na dan intervencije ne jesti i ne piti ništa.

Pacijent uzima svoju redovnu terapiju u tabletama u jutarnjim satima sa malo tečnosti.

Pacijent na pregled dolazi u pratnji rodbine jer se pregledi obavljaju u analgosedaciji“.

Vidim da ovdje kreše lud zbunjenog. (Ja sam zbunjen.) Zapitah se: da li je ovo uputstvo za pacijente ili za enigmatičare? Na ovoj enigmatici pozavidio bi i veliki mag enigme, perjanica DPS-a, čuveni mudroslov, Aristoteles Budvanijes. Kako nisam ljekar, a uputstvo je namijenjeno pacijentima, pitao sam se šta je OAK, šta je LMWH. (Za INR sam znao.)

Napokon i na vrhuncu: šta su važeći guidelines-i, šta je analgosedacija? E, tu mi ni Klaić, ni Vujaklija, ni Klajn i Šipka nisu mogli biti od benefita. U slučaju guidelines-a spas mi je došao od englesko-srpskohrvatskog rečnika: direktive, smjernice.

Ali rečnici mi ne mogoše reći kako da popijem odjednom dva litra vode. U rodbini sam imao i imam ljekare. Neki su izvan zemlje, neki u zemlji. Oni izvan zemlje daleko, ovi u zemlji duboko. Od njih nema vajde (benefita). Na kraju priupitam neke poznanike doktore.

Dobijem odgovor: „Ako odjednom popijete dva litra vode, pa još na spušten želudac, ima da puknete. Trebalo je napisati u kojim intervalima piti vodu. A kako da izdržite na ovoj žezi, na dan intervencije, kao kardiološki pacijent, bez imalo vode do 19h, to se i ja pitam. Neka Vam je Bog u pomoći! Zar nijedan od kardioloških ljekova da ne popijete? Zar nisu neke mogli predvidjeti intravenozno? Ako već pacijent ne smije piti ništa na dan intervencije, šta znači ono: Pacijent uzima svoju redovnu terapiju u tabletama u jutarnjim satima sa malo tečnosti? Šta je je sa redovnom terapijom u podnevnim, a šta u večernjim satima?... A, analgosedacija je kratkotrajna opšta anestezija, odnosno gubitak osjetljivosti za bol.“

Nakon štrajka glađu i žeđu skoro dva dana poziv iz KC: - Možete li doći danas u 15h, umjesto u 19? Prvi ste na redu.

- Mogu.

Dolazim u zakazano vrijeme. Omorina. Klima uređaji ne rade. Tu su i ljekar i drugo medicinsko osoblje. (Tu je još poneko.) Čekam iznemogao usahlih usana ravno 35 minuta (kao prvi!?). Pitam se da li je to renovirani KC o kome sam slavopojke slušao. Ova paklena vrućina, ovoliko čekanje, nefunkcionisanje klime, da li su to ti važeći guidelines-i? Možda je to po preporukama Svjetske zdravstvene organizacije?

U sali dobijam direktivu (guidelines): - Popnite se na stolu. Okrenite se na lijevom boku i skupite noge u koljena.

Ipak, spas nađoh u toplim, krupnim, blagorodnim očima lijepe mlade doktorke. Ili možda u analgosedaciji?

Obratio sam se Vašem kabinetu prije intervencije na dostupni mejl da mi pojasne ovo volšebno uputstvo. Pretpostavio sam da, ako moraju imati u ruci partijsku knjižicu, treba da imaju makar nešto i u glavi. Nisu begenisali da odgovore. (Ma, ko sam ja, običan pacijent, doduše sa zdravstvenom, ali ne i sa partijskom knjižicom, običan smrtnik, koji se drznuo da ište objašnjenje! Što bliže smrti, to bolje.) Biste li mi, Vi, odgovorili?

Pa makar u stilu one Vaše humane, nadaleko čuvene antologijske direktive (guidelines-a), koja Vas je, kao humanistu pod Hipokratovom zakletvom, preporučila za ministarsku fotelju: „Kome se ne sviđa, rep na krsta, pa u Srbiju!“ Ali sada za mene Srbija daleko, krsta oslabila, rep omlitavio pa neće da se digne (među nama kazano), moj Bobo!

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")