Eto, sad je i ministar spoljni šutnuo peškir. Prvoborac zastupnika čvrstog Bregzita iz EU je dugo ćutao i još duže zatezao dok se nije odlučio da slijedi primjer svog kolege, do u ponedjeljak ujutro ministra za Bregzit Dejvida Dejvisa. Obojica ovim korakom povlače konsekvencu iz teškog poraza prošlog petka, kad je premijerka Tereza Mej cijelu vladu prisilila na svoju, a ne njihovu verziju Bregzita. Dejvis je potpuno pravu kad u objašnjenju ostavke navodi da izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz unutrašnjeg tržišta EU i carinske unije - za koje se on oduvijek zalagao - kroz najnovije političke tendencije i taktiziranje vlade postaju - nerealni. Odluke koje je kabinet donio u Čekersu, u petak, to potvrđuju. Vraćanje suverenosti britanskom parlamentu time postaje iluzorno. Dejvis je ubijeđen da će novi kurs vlade donijeti još više popuštanja prema EU.
A upravo to će se najvjerovatnije i desiti. Ono što je premijerka Mej u petak nametnula kabinetu je odavno očekivano pojašenje želja britanske vlade - želja, sa kojima će gospođa Mej ući u završnu rundu pregovora sa Briselom. A centralna glasi: prioritet minimiziranja privrednih šteta izlaska iz EU, a ne više - kao do sada pod pritiskom tvrde linije Dejvisa i Džonsona - dovođenje britanske nezavisnosti do maksimuma.
Sa ovako definisanim prioritetom britanska vlada će u pregovorima sa EU morati da uđe i u druge kompromise i da dalje koncesije Brislu. Jer, ono što je Mej u Čekersu predstavila nije ništa dugo do želja da se iz Bregzita izvuku prednosti bez gravitetnih negativnih posljedica. To praktično znači: ostanak u unutrašnjem tržištu EU ali bez slobode kretanja i punog priznavanja primata EU- zakonodavstva te EU-sudova, što je Brisel do sad, kao „cherry picking“, decidno odbijao.Ni trupama glasnih pristalica tvrde linije Bregzita ovo nikako ne odgovara. Mej će stoga sada biti pod teškom paljbom kako kritičara EU iz sopstvene partije tako i britanske vodeće štampe - ionako krajnje neprijateljski raspoložene prema Briselu. A ostavkom Džonsona raste i vjerovatnoća da će doći do otvorene borbe za mjesto predsjednika partije, a time i za fotelju premijera Njenog Veličanstva. Jer, tabor bregzit-tvrdolinijaša je dovoljno veliki da u konzervativnom klubu poslanika Donjeg goma obezbijedi glasanje o povjerenju g-đi Mej. Ali, da bi je i smijenili, Džonson i njegovi moraju za sebe pridobiti većinu poslaničkog kluba. Što nikako nije sigurno, s obzirom da puno torijevaca imaju itekako razumijevanja za najnovije planove T. Mej o ograničenju privrednih rizika Bregzita.
Ako Džonson ostvari svoj životni san i stvarno uđe u završnu bitku za fotelju premijera, on će time prislili svoj klub poslanika da sem personalnog pitanja odluči i koju formu Bregzita uopšte želi. Stanu li torijevci iza Mej, Britanija će se okrenuti kursu opozicionih laburista: izalazak iz EU, ali uz zadržavanje skoro statusa člana - kroz ostajanje u privrednoj uniji sa Briselom. A ako Džonson katapultira g-đu Mej iz Dauning Strita, ima da bude čvrstog, nikad čvršćeg izlazka iz EU. Odnosi sa Briselom bi se sveli na ugovor o slobodnoj trgovini.
Kako god da bude, uskoro ćemo saznati za šta se Britanija odlučila.
(Neue Zuercher Zeitung/NZZ) Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
