DRUGI O NAMA

Crna Gora: Spolja ekološka, unutra korumpirana

Kao jedina zemlja na svijetu, Crna Gora sebe ustavno definiše kao ekološku državu. Već godinama vlada propagira malu zemlju na Jadranu zbog ove posebnosti: i u pristupnim pregovorima sa EU – koji traju od 2012. godien - i kod evropskih turističkih preduzeća. A stvarnost Crne Gore izgleda poprilično drugačije
212 pregleda 2 komentar(a)
Hidroelektrana u Šekularu, Foto: Keno Verseck
Hidroelektrana u Šekularu, Foto: Keno Verseck
Ažurirano: 09.07.2018. 07:38h

Tiho je u Solani. Nekad se ovdje moglo vidjeti na hiljade ptica, ali sada: ništa. Puno bazena je isušeno, pumpe zvrje zarđale. U daljini lepršaju galebovi, ipak. Ekološka aktvistkinja Zenepa Lika stoji u jednom od bazena. Poznato joj je sve, već godinama, ali uprkos tome je van sebe: „Žudnja za novcem razjeda Crnu Goru“, kaže ona.

Ulcinj je na krajnjem jugu Crne Gore. Ovdje, nekoliko stotina metara iza plaža Jadrana, leže najveće morske saline u regionu Balkana. Na 15 kvadratnih kilometra svojevremeno je brano 30.000 tona soli godišnje. Područje je dugo vremena bilo jedinstveni raj za price: gnjezdište i odmaralište za 250 vrsta ptica, među njima flamingosi i rijetki pelikani - neuobičajena simbioza industrije i ekologije.

U međuvremenu, Solana sve više isušuje, dolazi sve manje ptica, a rad na skupljanju soli je okončan 2013. Solana Ulcinj je postala balkanski simbol korupcije i uništavanja prirode - i to u državi, koja je ekologiju uzdigla u svoj zaštitni znak.

Kao jedina zemlja na svijetu, Crna Gora sebe ustavno definiše kao ekološku državu. Već godinama vlada propagira malu zemlju na Jadranu zbog ove posebnosti: i u pristupnim pregovorima sa EU – koji traju od 2012. godien - i kod evropskih turističkih preduzeća. A stvarnost Crne Gore izgleda poprilično drugačije.

Istorija Solane Ulcinj nije jedini primjer za to, ali je najupečativiji. Teren je još 1935. pretvoren u solanu, a od 2004 je pod zaštitom, kao rezervoar prirode. Tokom privatizacije državnih firmi crnogorsko investiciono društvo Eurofond 2005. je preuzelo Solanu - za samo 800.000 eura. Time počinje prevarantska afera, koju crnogorski opozicioni političar iz Ulcinja Dritan Abazović (URA) za SPIEGEL ocjenjuje kao „jednu od najvećih korupcionaških afera postjugoslovenske istorije Crne Gore“.

Glavni vlasnik Eurofonda je biznismen Veselin Barović, koji se broji u najuži krug ljudi trenutnog predsjednika države Mila Đukanovića. „Milo“, skoro 30 godina na raznoraznim funkcijama na vlasti, zajedno sa svojom familijom kontroliše Crnu Goru, kako politički tako i privredno. Kad je Solana privatizovana Đukanović je bio i premijer i šef Savjeta za privatizaciju, koji reguliše prodaju državne imovine.

Raj za ptice propada

Nakon što je Eurofond dobio Solanu za smiješne pare, crnogorski parlament je ovu zaštićenu prirodnu sredinu proglasio za građevinsko zemljište, čime je višestruko povećao njenu vrijednost. Na terenu Solane treba da bude izgrađen luksuzni rizort, sa golfom, lukom za jahte i wellness-ponudama. Fond je uzeo milionske kredite, dajući Solanu kao garanciju - a gdje su ti milioni završili ostalo je nejasno. Najveći kreditor je bila Prva banka, čiji je većinski vlasnik rođeni brat predsjednika Đukanovića, poznat kao „Aco“.

Pod pritiskom građanskih protesta i Evropske unije Skupština Crne Gore morala je da povuče odluku o pretvaranju Solane u građevinsko zemljište. Ali Savjet za privatizaciju i crnogorski sudovi od tada se suzdržavaju da odgovore na odlučujuće pitanje: da li je prodaja Solane Eurofondu uključivala i prodaju zemljišta. Niti vlada Crne Gore, niti Prva banka, niti Eurofond nisu htjeli da odgovore na pitanja SPIEGEL-a.

Oburdana Solana sada sve više propada. Ekološka aktivistkinja Lika, iz Ulcinja, u ovoj pravosudnoj odiseji vidi „igranje na vrijeme“. Ona je stoga nedavno pokrenula Aktion Save Salina. Zato što se plaši „da će raščišćavanje slučaja toliko dugo biti prolongirano - do momenta kad više nema šta da bude zaštićeno“.

Svuda grade male elektrane

U ekološkoj državi Crnoj Gori, Solana Ulcinj je samo najvidiviji slučaj, u kom korupcija i razaranje prirodne sredine idu ruku pod ruku. U drastičnoj suprotnosti sa Ustavom su mnogobrojni ostali ekološki grijesi u ovoj zemlji. Poput uništavanja divljih rijeka gradnjom mini-elektrana – biznis, u kom familija Đukanović i njoj bliski poslovni ljudi opet profitiraju u velikom stilu.

Svuda u Jugoistočnoj Evropi cvjeta gradnja malih i srednjih hidrocentrala, s obzirom da ih pokrivaju državne subvencije i evropska novčana podrška. Na primjer, od Evropske banke za obnovu u razvoj. U Crnoj Gori je posljednjih godina planirano ukupno 57 malih hidrocentrala: u nacionalnim parkovima i područjima zaštićene prirode - tako broji inventar Green Home, najbitnija ekološka organizacija u zemlji. Deset od njih već rade, još deset se grade.

„Parlament je za struju iz obnovljivih izvora garantovao otkupne cijene i količine, pa su hidroelektrane jedan vrlo lukrativni biznis“, objašnjava predsjednica Green Home Nataša Kovačević. „I zato je puno ovdašnjih oligaraha i članova kuće Đukanović uključeno u ove projekte.“ A Ministarstvo ekologije Crne Gore odbija da da komentar SPIEGEL-u na ove navode.

Hidroelektrane donose novac - ali ne ljudima sa rijeka

Šta sve počini čista energija hidroelektrana može se posmatrati u Šekularu, mjestu široko raštrkanih kuća, na brdovitom istoku Crne Gore. Uskom dolinom ovdje se provlači Šekularska rijeka. Na riječici su od 2016. izgradjene 4 male hidroelektrane, čiji je ukupni kapacitet 1,6 megavata. Njima upravlja firma „Hidroenegija“, koja dijelom pripada biznismenu Olegu Obradoviću - prijatelju familije Đukanović.

Pri gradnji ovih elektrana je promijenjen tok rijeke. Inače bistra kao suza, ona je zbog toga mjesecima bila zaprljana sedimentima. Na pojedinim mjestima je došlo i do odrona, jer su poduzimači posjekli stabla drveća. Danas ova rijeka teče na samo nekoliko mjesta. I to sa pomalo vode. Jer je zauzdana u bazenima iz kojih voda podzemnim cijevima ide ka turbinama.

Visoko iznad rijeke, u sred planinskih livada, živi Vladislav Deletić, 83-godišnjak na štapu. Ali gunđa kao mladi pobunjenik - na predsjednika, njegove oligarhe i korupciju u zemlji. „Hidroenergija“ pravi masnu zaradu, a od nje svega 5% daje okružnoj upravi, kao koncesiju. „Mi od elektrane nemamo ništa“, kaže Deletić, „a oni su uništili jednu od naših najljepših rijeka.“

(Der SPIEGEL)

Prevod: Mirko VULETIĆ