SVIJET U RIJEČIMA

Afrika je za Kinu više od tržišta i isporučioca sirovina

Za samo dvije decenije je Kina za Afriku postala najbitniji trgovinski partner. To bi moglo promijeniti i političku ravnotežu na ovom kontinentu.
0 komentar(a)
Kina, Afrika, Foto: Shutterstock
Kina, Afrika, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 07.07.2018. 15:36h

Ni na jednom drugom kontinentu nije ono često citirano globalno pomjeranje privredne moći u pravcu Kine jasnije i vidivije nego u Africi. U gradovima je to sve veći broj kineskih supermarketa, prodavnica elektronike, kazina i restorana - koji svjedoče rastući uticaj Pekinga. U ruralnim sredinama su smartfoni, motori i televizori kineske produkcije čak i u najzabačenijim selima Afrike svuda prisutni. A u puno zemalja ovog kontinenta, kineske firme - osobito u branšama sirovine i građevinarstva - u međuvremenu su postale vodeći strani investitori i poslodavci.

Rijetko je koja zemlja ranije u konkretnom inostranstvu i na taj način moćnije širila od Kine u Africi, rijetko kad je jedna udaljena nacionalna ekonomija za kratko vrijeme postala odlučujući privredni partner jednog cijelog kontinenta.

Puno više od strategije “ja tebi infrastrukturu - ti meni sirovine”

Ovaj se razvoj upečatljivo ogleda u trgovinskoj statistici: Kina je početkom milenijuma još bila skoro pa nebitna pojava za trgovinu u Africi, ali se potonjih godina hitro uzdigla u neoborivog primasa kontinenta. Obim afričke trgovine sa Kinom 2009. je prvi put premašio onaj sa SAD. Od tada se razlika izmedju Kine i sljedećeg najvećeg trgovačkog partnera - u međuvremenu je to postala Indija - samo povećava. Trgovina sa velikim ekonomijama Zapada je u konstantnom padu.

Sudeći po procjenama, u Africi danas živi preko milion Kineza a, po rezultatima jednog istraživanja, na kontinentu je aktivno preko 10.000 firmi iz Kine.

Kineska spektakularna ekspanzija u Africi je dugo bila tumačena kineskom glađu za afričkim sirovinama. Formula uspjeha je glasila „ja tebi infrastrukturu - ti meni sirovine“, čime je utemeljena vidna prisutnost Kine u puno država Afrike. To se nije promijenilo ni u diskusiji o „Novom putu svile“: često se prenosi da Peking u Keniji, Etiopiji ili Tanzaniji gradi nove pruge, luke i autoputeve samo da bi sirovine iz centralne Afrike jednostavnije dopremio do obala kontineta a potom otpremio za Kinu.

Taj način posmatranja kineskog djelovanja je odavno prevaziđen. Već nekoliko godina Kina u trgovini sa Afrikom ima jasan suficit. Jeste da se izvoz Afrike u Kinu u ogromnoj većini sastoji od nafte, boksita, zlata i ostalih sirovina, ali najveći dio trgovinske struje teče u obrnutom pravcu i čine je proizvodi koje Kina izvozi i u ostale djelove svijeta: elektronika, mašine, odjeća. Peking, sa druge strane, već odavno u Africi ne vidi prvenstveno liferanta sirovina, nego rastuće tržište za sopstvene proizvode. Samo Nigerija godišnje uvozi iz Kine motora i motocikala u vrijednosti od pola milijarde dolara, Benin uvozi perike iz Kine za 400 miliona dolara godišnje, a Južnoafrička Republika elektronske aparate za skoro 3 milijarde dolara.

Dvije trećine stanovništva uticaj Kine ocjenjuje pozitivnim

Infastrukturni projekti i dalje za Peking ostaju najomiljeniji put kojim Kina ulazi na tržišta afričkih zemalja, jer u kreditiranjima takvih projekata Peking vidi mogućnost da svoje ogromne devizne rezerve ulaže - uz veliki povratni profit. I to dupli: i privredni i politički. Za Afriku sve jači zagrljaj iz Pekinga skriva i opasnosti. Kritičari primjećuju da Kina svoje enormne investicije u Africi skoro nikad nije vezivala za etičke preduslove, što bi moglo da potkopa demokratske procese na kontinentu. Kineske firme, sem toga, bije glas da su im ekološki standardi posljednja rupa na svirali. Neki drugi posmatrači, međutim, u angažmanu Kine vide prije svega šansu za samu Afriku: napokon se na kontinentu na grade isključivo škole, bolnice i ulice (a i sve to samo na kašičicu) nego se na područuju infrastrukture rade baš ogromni projekti.

Sami Afrikanci sve veću umreženost sa Kinom posmatraju više nego optimistički: u anketi Afrobarometra, sprovedenoj u 36 država kontinenta, skoro 2/3 upitanih su uticaj Kine u sopstvenim zemljama ocijenili kao pozitivan.

Nemiješanje ili realizacija interesa?

Još je nejasno kako će se privredni angažman Kine u Africi odraziti na političku ravnotežu na kontinentu. Jeste da Peking, i ovdje i svuda, zvanično i dalje zastupa politiku nemiješanja u unutrašnje poslove. Ali što čvršće budu privredne veze, tim će i politički interesi Pekinga rasti. Jer: ko puno investira, može puno i da izgubi.

Stoga su za Kinu na afričkom kontinentu stabilnost i bezbjednost njenih trgovinskih partnera na prvom mjestu. Iz tog razloga izgleda da je Peking spreman da svoju spoljnopolitičku suzdržanost makar djelimice smetne sa uma. U sedam od devet UN-misija Plavih šljemova u Africi učestvuju i kineski vojnici. A u Džibutiju je Kina nedavno otvorila i svoju prvu vojnu bazu u inostranstvu. U Adenskom zalivu kineska ratna mornarica bori se protiv lokalnih afričkih gusara.

U Zimbabveu se i dalje šuška o tome da je Kina - najbitniji privredni partner države - prošle jeseni omastila prste u rušenju dugotrajnog predsjednika Roberta Mugabea. To Kina, naravno, demantuje. Ali upada u oči da su i novi predsjednik Emmerson Mnangagwa a i general Chiwenga, koji je izveo puč, neposredno pred rušenje Mugabea bili u Kini. A da je Mnangagwa svoju prvu posjetu inostranstvu, poslije predsjedničke inauguracije, učinio Kini. I tamo svečano proglasio novu politiku Zimbabvea: „Široko partnerstvo sa Pekingom“.

Kamerunski filozof Achielle Mbembe kaže da budućnost svijeta sve manje biva definisana na Zapadu. Što se Afrike tiče: odavno je poznato ko je zauzeo mjesto Zapada kao vodeća sila na planeti.

Neue Zuercher Zeitung (NZZ)

Prevod: Mirko VULETIĆ