stav

Žene i liderstvo

Mi, žene, možemo da budemo ponosne na ono što smo postigle, ali i istovremeno da težimo boljem i zahtijevamo više
90 pregleda 0 komentar(a)
Hilari Klinton, Foto: Telegraph
Hilari Klinton, Foto: Telegraph
Ažurirano: 10.03.2012. 09:54h

Tokom istorije Sjedinjenih Država, žene su preuzimale ulogu predvodnica i bile integralni dio rađanja i razvijanja Amerike. I dok su im nekad ta predvodnička uloga i doprinos bili priznavani, nekad ne, jedno je sigurno – bez učešća nas žena u svim segmentima društva Sjedinjene Države ne bi postigle to što su postigle i ne bi bile zemlja kakva su danas. Da bi Sjedinjene Države nastavile snažno da napreduju, neophodno je da žene preuzmu još značajnije vodeće pozicije i pomognu budućim generacijama da se pokažu i nastave da doprinose napretku.

Mi, žene, možemo da budemo ponosne na ono što smo postigle, ali i istovremeno da težimo boljem i zahtijevamo više. Danas u Americi ima više žena nego muškaraca koji pohađaju fakultete. Ima nas 17,2 odsto u Donjem domu Kongresa, 17 odsto u Senatu, 17 odsto u 500 najboljih kompanija koje se nalaze na listi magazine Fortune. Ovo je impresivno ako se uporedi sa situacijom iz 1920. godine kada su žene poput Elizabet Kedi Stenton (Elizabeth Cady Stanton) i Suzan Antoni (Susan Antony) vodile kampanju za pravo glasa žena u Americi. Međutim, imajući u vidu ukupnu populaciju, žene još nijesu dovoljno zastupljene na vodećim pozicijama.

Ako pogledamo istoriju žena u Sjedinjenim Državama, vidjećemo da još od 1600, kada se Pokahontas, Indijanka iz Virdžinije, sprijateljila sa došljacima u Ameriku i donijela im hranu, a Sakagavea, Indijanka iz plemena Šošona, bila vodič, prevodilac i predvodnica ozloglašene ekspedicije Luisa i Klarka (noseći i svog malog sina na težak put), žene su pokazale da mogu da izdrže teške uslove i istovremeno održe porodicu.

Margaret Kokran Korbin (Margaret Cochran Corbin) je bila prva Amerikanka koja se borila u ratu. U početku, kao i druge žene koje su pratile vojnike, ona je kuvala, prala odjeću i brinula o bolesnima i ranjenima. Ali nakon što joj je poginuo muž, Margaret je istupila i počela da puni topove, i puca iz njih, sve dok nije bila ranjena i ubijena. Decenijama kasnije, tačnije 1926, organizacija Kćerke američke revolucije sahranila je njene ostatke na Vest Pointu.

Pionirke, kao što su Hariet Tabman (Harriet Tubman) i Sodžurner Trut (Sojourner Truth) povele su na hiljade robova u slobodu kroz pokret poznat pod nazivom Podzemna željeznica, dok su žene poput Elizabet Kedi Stenton (Elizabeth Cady Stanton) i Suzan Antoni (Susan Antony) vodile kampanju da i žene dobiju pravo glasa. A tek prošle godine, general-majorka Marša Anderson (Marcia Anderson) postala je prva Afroamerikanka koja je dobila taj čin u Vojsci SAD. Svaka od ovdje navedenih žena bila je, na svoj način, predvodnica na polju ljudskih prava i prava žena, pokazujući snagu, sposobnost, upornost i talenat žena.

I, zaista, tokom prve polovine XX vijeka žene su počele da se bave profesijama kojima su do tada suvereno vladali muškarci, kao što su nauka. matematika i pravo. Nakon što su stekle pravo glasa 1920. žene su bile motivisane da ostvare karijere u politici i vladi, što im do tada nije bilo dostupno. Džinet Rankin (Jeannette Rankin) je 1920. bila izabrana kao prva žena – predstavnica u Kongresu, a 1932, na posebnim izborima, Heti Karavej (Hattie Caraway) je postala članica Senata SAD. Potom su se na stotine, a zatim i hiljade žena kandidovale za različite lokalne, državne i federalne pozicije. Među prvima su bile: Ela Kraso (Ella Crasso) iz Konektikata koja je bila izabrana za prvu guvernerku; Vilma Menkiler (Wilma Mankiller), prva žena-poglavica indijanskog plemena; nekoliko žena su se kandidovale za predsjednicu ili potpredsjednicu Vlade Sjedinjenih Država uključujući Margaret Čejs Smit (Margaret Chase Smith), njurošku predstavnicu u Kongresu Širli Čisholm (Shirley Chisholm); senatorku Sjeverne Karoline Elizabet Dol (Elizabeth Dole), našu državnu sekretarku Hilari Klinton (Hillary Clinton) i od nedavno predstavnicu u Kongresu Mišel Bakman (Michelle Bachmann). Džeraldin Feraro (Geraldine Ferraro) je 1984. godine bila prva žena kandidovana za potpredsjednika na izborima.

Mnoge su žene svojim talentom obogatile politički život u Sjedinjenim Državama i inostranstvu, uključujući Eleonor Ruzvelt (Eleanor Roosevelt) koja je bila predstavnica u Ujedinjenim nacijama; Sandru Dej Okoner (Sandra Day O’Connor) - prvu sutkinju Vrhovnog suda i Medlin Olbrajt (Madeline Albright) - prvu državnu sekretarku. Ove, i moge druge, istaknute žene znatno su doprinijele našoj naciji nastavljajući napore prethodnih generacija žena koje su im utrle put.pionirki.

Obrazovanje, mentorstvo i profesionani napredak su ključni kako bi se ženama obezbijedila osnovna sredstva da učestvuju u političkoj debati, da predvode i mijenjaju društvo. Istorija nam pokazuje da onda kada se ženama da prilika, tada su i društva pravičnija, ekonomije imaju više šansi za napredak, a vlade su spremnije da služe interesu naroda.

I dok slavimo sva naša dostignuća moramo biti svjesni potrebe da žene i dalje treba da napreduju. Moramo se sjećati naših prethodnica i poštovati ih, ali i pomoći i ohrabriti one koje će doći nakon nas.