otpor

Prelazna vlada

Značenje afere "Snimak" je prosto: Đukanović je u uticajnim međunarodnim krugovima postao persona non grata
11 komentar(a)
protest, 7. jun, Foto: Boris Pejović
protest, 7. jun, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 06.05.2013. 15:23h

Ni najbliži saradnici Mila Đukanovića se u ovom trenutku ne bi mijenjali sa njim. Toliko iznuđenih, očajničkih političkih poteza samo u posljednjih pola godine, od kojih najviše bode oči nedavno “d o dvo r av a - nje” lideru SDP-a Ranku Krivokapiću. Predsjednik tobože “državotvorne” (a u suštini “državo razarajuće”) Demokratske partije socijalista, koja se samoprojektovala kao svemoćni i vječni strah i trepet običnih građana, sada zavisi od “salonske” partije, koja već više od deceniju nije izašla samostalno na izbore na državnom nivou. I ta zavisnost nije samo politička, nego posjeduje i osobine onih pojava koje se stručno nazivaju bolesti zavisnosti. Tako to ide, od britve do blitve, kako bi “primusov u” političku evoluciju opisao profesor Milan Popović.

Više je nego očigledno, dakle, da dugovi stižu na naplatu. I to ne samo vidljivi, finansijski, koji su jasan teret za sve građane i građanke Crne Gore, kao i za ukupnu crnogorsku budućnost, već i oni “nevidljivi”, psihološki i metafizički. Pismo, ali ne ono koje je Đukanoviću ovih prazničnih dana uputio čelnik LP-a Andrija Popović, stiže na svoju odrednicu (baš kao što je tvrdio Lakan). Treba obratiti pažnju na to da se još ne zna ko je inicirao dostavu inkriminišućih snimaka sa sjednica DPS-a i time obezbijedio dokaze da je vrh DPS-a planirao i izveo državni udar. Naime, suspendujući Ustav, DPS pučisti su zabetonirali nedemokratske uslove koji obezbjeđuju njihovu pobjedu na oktobarskim parlamentarnim izborima. Da je dostavljač bio neko iz DPS-a, bio bi već kažnjen (osim ako nije bivši šef DRI Miroslav Ivanišević), a ovako je nesporan trag koji vodi van Crne Gore. Značenje afere "Snimak" je prosto: Đukanović je u uticajnim međunarodnim krugovima postao persona non grata.

U isto vrijeme, fasada đukanovićevskih institucija, u koju se nažalost u određenom periodu bila ugradila i razjedinjena opozicija, se okupljanjem svih demokratskih snaga u pokret podrške predsjedničkoj kandidaturi Miodraga Lekića raspala kao strašilo pod avgustovskim suncem i niko je nikad više neće moći nafarbati u pređašnje stanje. I to bez obzira na nespretne napore pojedinih “beba mafije” u opozicionim redovima.

Stoga je direktor Instituta Alternativa Stevo Muk bio u pravu kada je nedavno napisao da je, dugoročno gledano, najbolje što se Đukanoviću može desiti pobjeda Miodraga Lekića na aprilskim predsjedničkim izborima jer bi mu to omogućilo postepeno odvikavanje od vlasti. To je inače i jedini efikasni terapeutski metod za svaku zavisnost, pa i za onu vlastodržačku. Međutim, kada je Miodrag Lekić pobijedio, Đukanović nije imao hrabrosti da se suoči sa porazom i nastavio je po starom. Ponašanjem prema svom kandidatu Filipu Vujanoviću u samoj izbornoj noći, stavio je do znanja crnogorskoj javnosti da će i dalje “lomiti” ljude (i) iz svog okruženja bez milosti, srljajući tako u dodatna sukobljavanja sa zakonom i Ustavom. Zatim je Đukanović aktivirao svoje dužnike iz zemlje, bližeg i daljeg inostranstva, čak i one koji se već godinama nisu “svlačili” na crnogorskoj javnoj sceni, sve svojevrsne fantome, vampire i vukodlake DPS-ovog podzemlja, da zagluše medije plasiranjem neskrivenih laži o opozicionim partijama i njihovom djelovanju, a posebno o djelovanju DF-a i pravog predsjednika Crne Gore Miodraga Lekića. Nije tajna da su i mafijaške mreže u Crnoj Gori i njihovi serviseri iz inostranstva podigli stepen borbene gotovosti na viši nivo.

To se sve radi zbog toga što opozicija okupljena oko Lekića i čitavog niza građanskih struktura ima jasnu viziju koja će omogućiti demokratsku smjenu vlasti u Crnoj Gori u narednih godinu dana. Svjedoci smo da je prvi korak, bojkot Skupštine od strane DF-a zbog nesprovođenja zahtjeva sa velikog protestnog okupljanja od 20. aprila, izazvao veliku nervozu u krugovima bliskim Đukanoviću u zemlji i inostranstvu. To ne treba da čudi jer je bojkot znak da u Crnoj Gori stasava jedna kredibilna, hrabra i ponosna politička alternativa, te da će uskoro doći kraj povlašćenom tretmanu “investicija” korumpiranih tajkuna i diktatora u domenu ekonomske, kao i dekadentnosti i servilnosti u domenu spoljne politike. Sljedeći korak koji će uskoro biti iniciran je zahtjev za ostavkom Đukanovićeve vlade i poziv svim ostalim strukturama za formiranje prelazne vlade (tehničko-ekspertske ili političke, bez DPS-a) sa ograničenim mandatom i preciznim zadatkom da dekriminalizuje državne institucije, preispita imovinu državnih i paradržav - nih funkcionera i stvori uslove za održavanje prvih slobodnih izbora u crnogorskoj istoriji.