Da li će i formalno Miodrag Lekić biti proglašen za predsjednika Crne Gore pokazaće dani pred nama. Ali već tri sata nakon zatvaranja birališta, može se konstatovati da je Lekić pobjednik izbora. Iz mnogo razloga.
Prihvatio je da učestvuje u krajnje neravnopravnim uslovima u trci za predsjednika države. Bio je izložen linču izbornog štaba i spin doktora svog protivkandidata, kakav se ne pamti na ranijim predsjedničkim izborima. Sumnjičen kao izdajnik, izvanjac, čak saradnik mafijaškog partnera DPS-a Kuoma.
Lekić je ušao u arenu podržan više od Građanskog kluba i nezavisnih ličnosti i medija nego od ostalih konstituenata DF-a. Da ne govorim o SNP i Pozitivnoj, koja se uključila u kampanju dva dana uoči izbora simboličnim presom. Za protivnika je imao karikaturalnog kandidata iza kojeg stoji u komunizmu izgrađena infrastruktura partije, zarobljene institucije kompletne države i zastrašujuća mafijaška mreža dilera droge, utjerivača dugova, kamataša i perača novca.
Lekić je vodio ovako neravnopravnu bitku bez bilo kakve podrške međunarodne zajednice, što je neuobičajeno na Balkanu na svim dosadašnjim izborima kada su u trci jedan demokratski i jedan nedemokratski kandidat. Sada Brisel prije svega ima šansu da se umiješa i ne dozvoli bilo kakve manipulacije i prevare na koje je režim, sinoć je to bilo očito, uvijek spreman.
Iako je možda savjetovan nakon izbijanja afere “Snimak” da se povuče iz kampanje i bojkotuje izbore – Lekić je odlučio da ostane u trci i da pokaže da čak i u tako nedemokratskim uslovima može da pobijedi.
Lekić je pobjednik ovih izbora u prvom redu zato što polovina crnogorskih birača koja je glasala za njega nije to učinila pod pritiskom ili ucjenom, što se ne bi moglo reći za značajan broj glasača DPS kandidata. Zato je Lekić u moralnoj ravni ne samo pobijedio nego potukao i ponizio Vujanovića.
Kolika je i kakva je pobjeda Lekića najbolje je posvjedočio njegov protivkandidat. Sinoć kada je proglasio takozvanu pobjedu, više je ličio na pokojnika nego na slavljenika. Činilo se da Vujanoviću, dok to saopštava, Đukanović drži pištolj na leđima. Figurativno rečeno, ali kako DPS funkcioniše, ovakva mogućnost nije samo u sferi stilske figure već i realnosti.
Na kraju - šta god da se desi narednih dana, čak i ako DPS uz pomoć sile pokuša da nametne Vujanovića kao novog predsjednika, niko ga u domaćoj a posebno inostranoj javnosti neće uzimati za ozbiljno. Zbog toga Lekić mora da istraje u utvrđivanju legitimnosti i legalnosti konačnog rezultata, jer jedino na taj način Crna Gora može dobiti legalnog i legitimnog predsjednika.
Ali to nije posao samog Lekića, već kompletne opozicije, jer sve ono što se posljednjih nedjelja pojavilo u snimcima sa raznih foruma DPS-a, sinoć je u finalu izborne trke dobilo najdrastičniju potvrdu - ako opozicija pristane na takav legalitet i legitimitet, onda je definitivno Crna Gora prestala da postoji kao normalno a kamoli minimalno demokratsko društvo.
Bonus video:
