Koliko smo puta u svakodnevnoj komunikaciji, kao opravdanje za stanje u kome se nalazi naše društvo, mogli čuti frazu da je to zbog toga što smo loš narod!
Da li je to tačno, da li to može da bude odgovor na sve loše što nam se događa i sve loše što nas okružuje u našem društvu?
Pored toga što ovu frazu često čujemo u svakodnevnoj komunikaciji, takođe smo u prilici da je čujemo i od pojedinih političara (najčešće iz opozicije) koji svoje višegodišnje neuspjehe objašnjavaju i pravdaju na taj način. Dakle, okreni-obrni, sve je dobro samo je narod loš.
Da li je to baš tako, da li postoji loš i dobar narod? Naravno da ne, ne postoji takva podjela...
Gotovo sam siguran da fraza loš narod nije ništa drugo sem najbezbolnije opravdanje za naše činjenje ili nečinjenje, naše nereagovanje na evidentne anomalije i opravdanje za bitisanje u žabokrecini naše sumorne stvarnosti. Takođe smatram da izgovaranjem ove izlizane fraze najeftinije i najbezbolnije kupujemo mirnoću sopstvene savjesti, bježeći iz ličnog u kolektivno ili, da se poslužim narodnom uzrečicom, koja je postala moto ogromne većine naših ljudi: „Kud svi Turci, tu i mali Mujo.“
Dakle, ako prihvatimo činjenicu da ne postoji loš ili dobar narod, onda se zapitajmo ko formira svijest jednog naroda, jednog društva? Odgovor je veoma jednostavan - pod jedan vlast, pod dva intelektualna elita. Oba ova činioca su u protekle 23 godine zakazala ili, bolje reći, formirala svijest crnogorskog društva u potpuno pogrešnom smjeru. Nažalost!
Gospodin Đukanović, koji je personifikacija crnogorskog režima koji vlada Crnom Gorom već 23 godine (najduže u Evropi) uradio je samo ono što rade svi apsolutisti i diktatori, veoma dobro je skenirao „svoj“ narod a onda probudio u njemu sve najgore osobine i stavio ih u funkciju održavanja svoje vlasti. Veoma jednostavno i, priznajte, majstorski odrađeno. Pri tome, da ne bude zabune, nema ništa skriveno, čak naprotiv - toliko je to transparentno da se čak i javno pohvali prijateljstvom sa ljudima koji su na Interpolovim potjernicama.
Intelektualna elita (da li postoji u Crnoj Gori?) čitavo vrijeme ćuti, čast izuzecima, i ne samo da ćuti, već zbog sitnih ličnih interesa podupiru i pomažu onom buđenju loših osobina ovog naroda, namećući te osobine kao pravila ponašanja.
Pogledajmo oko sebe - ko su idoli i uzori našoj omladini, kojim vrijednostima streme... To su kriminalci, mafijaši, lopovi, narko dileri, ljudi koji su na nezakonit način došli do novca. Pogledajte novopečene bogataše (posle toliko vremena, prikladniji je naziv starobogataši) - puše tompuse, voze bijesna auta, uvijek su u društvu maloljetnih ljepotica! Ako kojim slučajem, greškom, dospiju u zatvor, izlazak iz istog se glamoruzno proslavlja. Nije ništa neobično da na tim proslavama budu i oni koji bi trebalo da ih hapse i osuđuju. Kad su vjenčanja u pitanju, e tu su neizostavno gosti, valja se, red je! Treba li napomenuti koliko je “srećno” društvo u kojem državni tužilac uživa veliko poštovanje od strane kriminalaca, pa im ona na to odgovara poštovanjem kodeksa koji vlada među mafijom… Neizrecivo srećno, zar ne?
Kada ste posljednji put čuli da je neki odličan đak, profesor, naučnik, vrhunski sportista, postao primjer i uzor... Ne možete se sjetiti? Potpuno vas razumijem, ali sam siguran da ogromna većina zna ko je Ekrem, Era, Soraja...polusvijet koji je isplivao iz najmračnijih katakombi našeg probuđenog ništavila i najnižih poriva. I nemojte biti u zabludi da se to događa slučajno.
Evo i najsvježijeg primjera - sjajnu utakmicu crnogorske fudbalske reprezentacije u drugi plan bacile su 24 sekunde snimka javnog funkcionera uhvaćenog sa „spuštenim pantalonama“ i to u svom kabinetu.
Takođe bih ostao zatečen i pomislio bih da ovo društvo ima šansu kada bi se javio neki od „starobogataša“ i otkupio robota koji su napravili naši učenici i u neravnopravnim uslovima na prestižnom takmičenju osvojili drugo mjesto. Ovako, nešto što predstavlja nadu i daje nam šansu, biće RASTAVLJENO jer nema 1.500 eura da se to sačuva... A samo auto za ljubavnicu je koštao 70.000 eura, što je opet mnogo manje od premijerovog sata na ruci.
Ovakvim ponašanjem se ubija svaka nada da se znanjem i poštenim radom u Crnoj Gori može nešto postići.
Da bih ostao dosljedan oštrom stavu prema ona dva činioca koji formiraju svijest ovog naroda, reci ću: sram vas bilo, intelektualna elito u Crnoj Gori (ako vas ima), ćutite kao zaliveni… Neka vam to služi na čast, ako je imate. Čemu vi učite generacije koje dolaze: ”Ćuti, gledaj svoja posla i ne miješaj se”. Da li se nekada pogledate u ogledalo i kako možete svoju djecu pogledati u oči? Ako nastavite tako, doći će dan kada će vas vaša djeca i vaši unuci pogledati sa prezirom u očima… I pitanju, koje je ujedno i naslov jedne sjajne pjesme, “a gdje si bio ti, kad je bilo najteže” sami smislite odgovor!
P. S. „Najgori oblik očaja koji može zavladati u određenom društvu, jeste sumnja da je uzaludno živjeti pošteno“.
P.P.S. Napomena, moje veliko poštovanje izuzecima koji svojim ponašanjem, radom i djelima pokušavaju da naše društvo učine boljim nego što jeste.
Bonus video:
