Kontraplan

Javi se, istok!!!

Direktan prenos fudbalskog, epskog i istorijskog (o, dokle se išlo!), duela sa Engleskom, donio nam je i samootkrio još jednu manifestaciju naše izuzetnosti. Imamo ubjedljivo najmanju Istočnu tribinu nacionalnog fudbalskog stadiona, u Evropi i šire! Svega nekoliko betonskih redova. Ura!
20 komentar(a)
Jovetić Leskot, Crna Gora - Engleska, Foto: Savo Prelević
Jovetić Leskot, Crna Gora - Engleska, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 31.03.2013. 12:45h

Ponuditi naciji koja se tradicionalno grčevito dvoumi između dvojice predsjedničkih kandidata samo jedno javno TV suočavanje – više je nego nedovoljno. Sprdački. A više je nego napeto – ako je razlika ispod 10% - kako kažu aparati naših demografskih instituta. Zašto je nemoguće saznati dublja interesovanja i sklonosti barem jednog od predsjedničkih kandidata? Naravno, na Javnom servisu. Ako je potrebno i deset sati – deset sati. Možemo li, mi građani, imati pravo da se upoznamo sa predsjedničkim kandidatima? Ili će se opet po inerciji glasati?

Direktan prenos fudbalskog, epskog i istorijskog (o, dokle se išlo!), duela sa Engleskom, donio nam je i samootkrio još jednu manifestaciju naše izuzetnosti. Imamo ubjedljivo najmanju Istočnu tribinu nacionalnog fudbalskog stadiona, u Evropi i šire! Svega nekoliko betonskih redova. Ura! I ogromnu crnu rupu iza nje, koja zjapi tokom cijelog direktnog TV prenosa. Ustvari, imamo li onda najveću crnu rupu, uživo?

Hm...ok, režiser prenosa je vješto izbjegavao kadrirati ogromnu, mračnu, nedostajuću površ, ali kada je igra počela, centralne kamere sa Zapada jednostavno su morale snimiti taj besprizorni ponor. Čak i u Moldaviji, za koju nas sigurno vežu mnogi stereotipi, imaju humanizovanu Istočnu trubinu, i to čak na dva nivoa (ali nemaju bez dvije/tri kamere, mili moj!).

No, pitamo li se ovih dana, dok zvanična recesija kuca na vratima naše male, ali zato najljepše, prelijepe Crne Gore, ima li sav taj mrak Istoka Stadiona pod Goricom bliske veze sa blizinom mitskog Konika, osvjedočene kapije kulturološkog Istoka, rasjeda iz kojeg izviru asirskoavganistanske/njudelhijevske sociološke svečanosti, odnosi i osjetljiva normativna prava? Da li se možemo nadati odgovoru od resornog Ministarstva? U razumnom roku.

Parlamentrana scenografija nudi i nekoliko puta u sezoni, demokratičnu mogućnost da se poslanici mogu usuditi i prisutnim Ministarima postavljati i po nekoliko pitanja. Nedodirljivi Institut podjele drugih/trećih/četvrtih stanova zaslužnim pojedincima(ka) nije se ni ovog puta uzdrmao - čak je i Ministar lepih poslova lagano poentirao. Znalački smečovao, u maniru suscenarističkog korektora. Na Javnom servisu, Dnevnik 1, odsmečovan prilog. Prijatno.

Vjer(e)ne pratilje naših finansijsko/političkih elita su i mačke male, mutirano/polurasne građe i po pravilu skromog obrazovnog spektra interesovanja, ali i pak, smatra se, izuzetno prijatnih anatomskih oblika i formi. Koje gode svima. Da se ne...Njima je moć u gabaritima i veličini Jeep-a. Sa zatamljenim, obožavaju ih, staklima. Znaš li ti čija sam ja žena? I ostali izbačaji. Ima ih masa. Jer ih sistem hrani, kao takve. I na njima počiva jedan od brojnih potpornih zidova za sistem kakav jeste, to budite sigurni, kordoni i mase pripravnika.

Dođite i upoznajte se sa čarima Javne uprave (za samo 10 miliona €), osjetite kult naposa´, a onda nakon 9 mjeseci čarolije, povratak u realnost: „Majko, imaš li 5 eura ?!!“. Kojom čarobnom formulom, o pripravnička djeco, da se odvojite od roditelja i započnete svoj život? Nudi vam se pokretanje sopstvenog biznisa. Jeste li vi normalni?! U ambijentu hronične, transgeneracijske krize i podmukle recesije, vi bi ste firmu da otvarate. Djeco, a i vi nešto stariji, vaša će pasivnost i inertnost još više doprinijeti da stanje u državi bude ovako kakvo jeste. Ili još gore. Imate li kakvo rješenje?

Reklame: Najzad dočekasmo i saznasmo šta se dogodilo 28. marta, ove. Lanac rajskih butika u expanziji. Bijela Krasotnica i bijeli At, oboje sa krilima anđela, sa obale mora, otvoriše vrata Raja. I uđoše u butik. U Podgorici. Prekoputa zgrade Pejton. I autobuskog stajališta jedinice, šetice i četvorke. Da, u pravu su kreatori ove marketinške akcije. Jeste, postoje antropološka jedinčad kojima je šoping egzistencijalni vrhunac. Svrha, smisao i cilj – života, kao takvog. I uglavnom su, ako su top, bliske organima. Ali, čemu poistovjećivanje sa Rajom, toj totalno duhovnoj dimenziji, misaonom stanju duše, nematerijalnoj sušastvenosti...Mogu li se krpice koje život znače prodati bez dramatizovanja, ufuravanja u globalne trash kalupe i dr. potrošačke iluzije?

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")