Rumija, predivna planina u zaleđu Bara, takođe prelijepog primorskog grada i najveće crnogorske luke. Kada ste na vrhu,1595 m, na koju god stranu da pogledate uživanje je zagarantovano: gledaćete prelijepi Bar i luku ili očaravajuću ljepotu Skadarskog jezera... I sve vezano za Rumiju je lijepo - i sama priroda i mitovi koji oko ove planine kruže... Jedan od najljepših je svakako onaj o Vladimiru i Kosari...
I jedinstveni ritual iznošenja krsta svetog Jovana Vladimira na vrh Rumije, koji iznose pripadnici sve tri vjere. Ovaj ritual nije prekidan ni u onim ludim, nesrećnim godinama građanskog rata u Jugoslaviji i kao takav je uvijek bio ono svjetlo na kraju nacionalističkog tunela u koji smo tih godina (dobrovoljno) ušli. Takođe, jedinstven je primjer ekumenizma u čitavoj Evropi.
Ali, na žalost, u Crnoj nam Gori, tu ljepotu smo morali ukaljati. Ukaljali smo je i upotrijebili za svoje najniže strasti, za pohlepu i politikanstvo! Ljudska glupost je beskonačna, čak toliko da u poređenju sa njom vjerujem da svemir ima granice. Ove generacije su čak imale drskosti i smjelosti da prekinu i gore opisani ritual iznošenja krsta... Što je za njih tradicja od 1000 godina... Ništa!
Dakle, sva prirodna ljepota Rumije, značaj tradicije iznošenja krsta, sva vjera u međuvjerski sklad, gurnuta je u drugi plan i to jednim potezom - ostavljanjem crkve na vrhu Rumije 2005. godine. Poštovani čitaoci, ovom prilikom neću o samom činu postavljanja crkve, već ću ovog puta pokušati objasniti zašto i kako je crkva završila na Rumiji i zašto je to bilo potrebno. Ovo činim samo iz jednog razloga - smatram da je crkva na Rumiji sjajan primjer zloupotrebe i manipulacije građanima Crne Gore... I sjajan primjer kako ova vlast, na podjelama, vlada preko 20 godina!
Prvi čin: Odnos g-dina Đukanovića (nespornog vlasnika Crne Gore i naših života) i mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Amfilohija (nespornog vlasnika većine crnogorskih duša) oduvijek je bio obavijen velom tajne... I ako se više od desetak godina nalaze /formalno/ na suprotnim stranama, nikada se nijesu javno napadali, a moji prijatelji iz Srpske pravoslavne crkve mi kažu da su se znaju i tajno sastati (valjda svještena lica ne lažu).
Logično bi bilo da svoju srdžbu i ljutnju, a boga mi i po neku kletvu, mitropolit Amfilohije okrene prema onome ko je Crnu Goru “odvojio” od Srbije i kome se to pripisuje kao najveći uspjeh u životu i najveći politički kredit... Još se pri tome deklariše kao Crnogorac, a znamo što oko postojanja crnogorske nacije misli mitropolit... Ali napada između njih - nema...
Čak suprotno, ali zato onda mitropolit svoje napade okrece na lidera ubjedljivo manje partije koja čini vlast, g-dina Krivokapića... Zašto? Mislite li da g-din Krivokapić može donijeti neku značajniju odluku u vezi bilo čega ako je ne aminuje gospodar CG i naših života? Naravno da ne može, zna li to mitropolit, naravno da zna... Čemu onda napadi na g-dina Krivokapića?
Drugi čin: G-din Đukanović (neosporni vlasnik CG i naših života) nalazio se na mjestu premijera u trenutku postavljanja crkve na Rumiji, pa je samim tim i morao biti upoznat sa tom namjerom. Ali ne čini ništa da to spriječi. Da stvar bude jasnija, zbog veoma preciznog komandnog ustrojstva i načina funkcionisanja, dan danas je veoma lako provjeriti ko je naredio, ko je primio zadatak i ko ga je izvršio, veoma lako. Vjerujem da većina građana CG ne bi bila iznenađena kada bi se otkrilo ko je odobrio/naredio da se mitropolitu “izađe u susret” u projektu postavljanja crkve.
Dakle, sve se zna, a sada malo i logike za one koji su još u nedoumici, da li je namjera da se crkva postavi na vrh Rumije mogla biti sprovedena a da to nije znao sami vrh vlasti? Nije, ali nevjerne Tome kažu - vojska nije bila pod ingerencijom Đukanovica.
Hm, možda nije... ali je zato bila policija, a policija je revnosno pratila čitav proces, od izgradnje crkve, za koju su znali, do obezbjeđivanja transporta crkve do mjesta gdje će je preuzeti helikopter (nepobitna činjenica). Da ne pominjemo prisluškivanja, praćenja a bogami i armiju špijuna u CG koji danonoćno nadziru sve što se tiče vrha vlasti.
Treći čin: Crkva je postavljena, nadležni organi donose pravosnazna rješenja o njenom uklanjanju, ali niko ništa ne preduzima... Crna Gora je samostalna država, a g-din Đukanović je i sada premijer, i dalje njen nesporni vlasnik, ali se crkva ne uklanja. Čudno?
Četvrti čin: Svaki put, ali baš svaki, kada se u CG pokrene neko značajno pitanje, značajno sa aspekta života svakog građanina - izbori, privatizacije, skandali, krađe, korupcija, odjednom vaskrsne pitanje crkve na Rumiji i svaki put, ali baš svaki, nesrećni narod se upeca i zaboravi na gladan stomak... Čudo je vjera, a mi poznati kao vjerujući narod.
Peti čin: Gospodaru Crne Gore i naših života, kao i gospodaru većine crnogorskih duša, ne odgovara rješavanje ovog pitanja... A što mislite, da nam ga možda nijesu zajednički postavili? Da ga možda nijesu osmislili na nekom od tajnih sastanka? Obojica veoma dobro znaju da poznata formula, zavadi pa vladaj, nigdje kao u CG nije našla svoju potvrdu.
I na kraju, da vas poštovani čitaoci ne bih ostavio u dilemi da li su teze iz ovog teksta tačne i da li postoji rješenje, reći ću vam sljedeće.
Lično nikada neću biti za rušenje bilo kojeg vjerskog objekta, NIKADA (čak se i najveći dobrotvor CPC Banja Kaluđerović protivi rušenju), a ovaj tekst će biti obična škrabotina i biće demantovan na samo jedan način, a on izgleda ovako:
Šesti čin: G-din Đukanović poništava odluku o rušenju Crkve na Rumiji, izdvaja novac (može i iz svoga džepa, poželjno) i gradi istih gabarita džamiju i katoličku crkvu odmah do postojeće pravoslavne, mitropolit Amfilohije blagosilja tu odluku i u crkvi na Rumiji održava molitvu za međuvjerski sklad u CG! Njih dvojica sa drugim poglavarima, nakon toga, iznose krst, zajedno sa porodicom Andrić, na vrh Rumije...
P.S. Ko bi imao nešto protiv ovakvog scenarija? Zar to ne bi bio sjajan početak nove godine i znak da ne želite da sa nama manipulišete svaki put, ali baš svaki. Računamo na vas, ipak ste vi šampioni evropskih integracija.
P.P.S. Kladim se da će pitanje crkve na Rumiji biti veoma značajno tretirano u kampanji za predsjedničke izbore. Ipak smo mi vjerujuci narod, a i opozicija mora o nečemu pričati…Vjerujući narod, haha, zaista smiješno, da nije tragično.
Bonus video:
