Vrijedni asistenti renomiranih agencija za opipavanje pulsa nacije još uvijek rade na utvrđivanju činjeničnih stanja po kojima treba izračunati metodološku formulu koja će dovesti da podataka koliko to vremena dnevno/mjesečno/godišnje potrošimo/bačimo u traženju daljinskih upravljača. U iščekivanju jedne takve formule, ja bih, ako nemate ništa protiv, upalio Radio...
...tačno 68 godina od njegovog kraja i posljednjih, izuzetno bolnih, vojničko/frontalnih kidisanja čujemo i u FM etru da Drugi (II) svjetski rat (1939 – 1945) u Crnoj Gori još nije završen. Oficijalno smo i dalje poodubooko u turbo fazama njegove, nikada prekinute polarizacije u medijima. Iako je zlatno doba SFRJ produkcije odavno odjezdilo (avaj! zamagliše se i posljednji vrhovi AvalaLovćen filmova) naše su medijske tribine i dalje podijeljene na nas i njih.
I dalje se zalijeću, brcobecaju, prče, napadaju se nikad pomireni ideološko-nacionalni antagonizmi. Neprekidno se barjači izdajama i odajama. Pojačavaju se ideološki rasjedi. Mediji rade svoj posao...Megafoni apsolutnog jednoumlja, trubaduri nepotističkog kolca u jednu nepromočivu partiju i danas (dandalje) zagovaraju partito-milokratiju kao jedini mogući ispravni model suživotarenja.
Dok parlamentarna manjina servilo trepće u mehanizmima odlučivanja, u reklamnom međuvremenu, izuzetno povoljni krediti za penzionere i ostale kategorije poreskih prirezaka/odrezaka. Potrebno je samo da se kreditno obavežeš i nema problema, srce moje! Eo ti kartica, troši i uživaj. Da, Crna Gora je na monetarnim fiziološkim apartima. Prima fiziološku. I duplo plaća sve što popije.
Paradox je do neba da ležimo na potencijalno izuzetno bogatoj zemlji, a imamo ovako porazne soc/ekonomske pokazatelje. Koliko god utopistički odjehoivalo, sam koncept zdrave hrane, zemlje, vode i vazduha tj. zdrave prirode - može biti jedno od srećnijih rješenja. Plus, vazda spreman sport i lavice. No, duboko zamrznuti mitovi o neophodnosti krute ideološko-birokratske dominacije, pa i najnovije, trendy, gaženje uloge države u društvenim procesima - usporavaju neophodnu dinamiku društva.
Jednostavno, institucije se ne provjetravaju. Generacije se događaju jednom u četvrt vijeka, a netalasnje društva proizvodi tupu monotoniju. Fjaku. Sistemski dirigovana neproduktivnost rađa sociokulturološku apatičnost, odvoljenost. Anemična nepokretnost naravno, ne donosi standardizaciju. O kvalitetu, da ne pričamo. Kakoęe?
Medijska sačekuša prerušena u trošnu plavušicu softekavskog cvrkuta redovno pokušava dekompresovati aktuelnost ogrezlih afera tradicionalno ogrezle hunte & ostalija. I na Javnom servisu serijsko upozorenje da, ako netko još pamti i sjeća se onog antologijskog šverca duvana i ostalih dimova sredine 90-tih...viđi, da se razumijemo...nije ga ni bilo!! Alo, zašto se pare namučenih građana, i to u ogromnom količinama (opet tričavih budžetskih 10 miliona godišnje), troše za ovako bezočne dekonstrukcije bliske prošlosti tzv. dojučerašnjice. Nema je, ne postoji druga strana. Klasični diktat – turijus. Alo, pa nije to bilo prije 233. godine, no juče...alo, što se čini...
Pojavila se, sasvim iznenada, na Tv-u, prije neku kišnu večer, otvorena katastofa simuliranja medijskog dijaloga u tužno improvizovanom studiju. Znači, redakcije medija koje ne posjeduju elementarne nivo znanja treba lišiti dobra koje zovemo nacionalna frekvencija. Plaćali UHF/FM kiriju ili ne, nedovoljno je kvaliteta za nacionalno i lokalno prikazivanje. Možete se dakle, žaliti u razumnom zakonskom roku – ali trika nema da možete javno zaglupljivati i zatupljivati na veliko.
Ko zna, možda se i jednog dana na konkursu za domaću dramsku seriju pojavi i epizoda iz nesumnjivo jedne od najvećih crnogorskih historijskih odiseja XX vijeka. Dobrovoljan (čist volonterizam) odlazak crnogorskih mladića na Pirinejsko poluostrvo i učestvovanje u borbi protiv fašizma, Franka, nepravde. Sezona 1936/7. Šta ih je to gonillo da se bave tako krupnim, globalnim i prije svega dalekim (utopijskim) ideologijama i ostave majku, zemlju svoju?
Internacionalna pravda! Brigade! Ideološki internacionalizam nadojen globalnom pravdom, nalijepio se savršeno na naš mentalitetski zapis koji je - htjelo se to sada priznati ili ne – temeljno utemeljen u osjećaju slobode. I brda. Kao legitimnog izbora svakog čovjeka. Pa šta je nagonilo naše pretke da se grče u liticama visova naših, ehej, ako nije sloboda. No, mi smo uspjeli Pobijediti slobodu. O tome se radi. I u revanšu - i u sva tri seta. Jednoglasno.
Bonus video:
