Čudni su putevi Gospodnji. Da mi je neko prije pola godine rekao da će bilo kakva slučajnost ili splet okolnosti ujediniti, na istom zadatku, Duška Markovića i Darka Pajovića, ne bih mu vjerovao. Ipak se čuda dešavaju. A zadatak je ispao krajnje prost: širenje optimizma i ulivanje nade. Samo pozitivno, dakle.
Naime, u ponedjeljak veče, nakon tragičnog barskog zločina, koji je porazio svakog normalnog građanina Crne Gore, ukazao nam se Duško Marković, ministar pravde, sa porukom koja je trebalo da ohrabri i pokaže kako je država na strani građana, a ne na strani mafije. “Ugrožena je vjera u sistem vrijednosti na kojima počiva naša zajednica. Ugroženo je povjerenje u one koji su dužni da brinu o našoj bezbjednosti“, reče Marković uz zaključak da su “pucnji na braću Gojačanin – pucnji u državu”!
Fino rečeno, dirljivo čak, ali da se ne lažemo – za pucnje u barske mladiće odgovorna je iznad svih Markovićeva država, ubica je samo povukao oroz! Ministar je u zabludi i treba mu pomoći. Nije ugrožena vjera u sistem vrijednosti na kome počiva naša zajednica kako on kaže – obrnuto, zločin u Baru je upravo izraz sistema vrijednosti na kome se, na žalost, temelji ovo društvo. Upravo je sistem vrijednosti koji su iznjedrili Markovićeva partija i njihov vođa za ove dvije i po decenije, doveo do tragedije u Baru. I do svih ranijih – počev od ratnih zločina, preko organizovanog kriminala, do pojedinačnih likvidacija i nasilja. Od ranih 90-ih do danas, nasilnici i mafijaši su srasli s vrhom vlasti u čije ime istupa ministar Marković – oni su postali patriote, ugledni ljudi, prijatelji premijera, investitori, jednom riječu - elita naše zajednice. Kao decenijski šef moćne tajne službe, Duško Marković najbolje zna kako je i nasilje rođeno i kada je legitimisano. Onda kada su tajna i javna policija, tužilaštvo i sudovi, počeli da tolerišu i podstiču nasilje, kada su krenuli da falsifikuju istrage, da mijenjaju izjave svjedoka, da ismijavaju žrtve, da čine sve kako bi zločini ostali nekažnjeni a nalogodavci i počinioci sakriveni – tada je počinjen zločin u Baru. Neko je samo 15 godina kasnije, povukao oroz.
Zato se postavlja pitanje - kako običan građanin, o čijoj sigurnosti i zaštiti priča ministar, može vjerovati njegovoj najavi da će država „u danima koji slijede uraditi sve da se ovako nešto ne ponovi”. Ko može da zamisli da će “u danima koji slijede”, ista policija koja je navikla da progoni i maltretira nedužne ljude a štiti mafiju, pomaže i plaća nalogodavce i izvršioce - promijeniti svoje navike. Ili kako još gore Tužilaštvo, koje tvrdi da kriminalci imaju moral i u skladu sa tim ih tretira nedodirljivim, u danima koji slijede namjerava prevrnuti ploču i zapjevati neku drugu pjesmu?! Sistem vrijednosti koji je utemeljen u Crnoj Gori ne može se promijeniti bez promjene vlasti. I to ne jedanput. Čak i kad ova vlast padne, biće potrebne godine da se srastanje mafije i politike poništi, da se moć iz podzemlja vrati u institucije i da građani zaista počnu osjećati da su zaštićeni i sigurni. Tada im neće biti potrebne bajke o tome kako je država na njihovoj strani, oni će to sami znati.
A jedan od opozicionih lidera koji predano radi na padu režima i dolasku nekog novog vremena i drugačijeg sistema vrijednosti je Darko Pajović. Sada bez cinizma - tako bi trebalo biti. Pod poznatim sloganom “Samo pozitivno”, Pajović se pomenute večeri, par sati nakon obraćanja naciji ministra Markovića, ukazao na režimskoj Bastilji. Otišao je na noge propagandistima koji iz noći u noć, već dvije i po decenije, lažu, obmanjuju i ponižavaju građane. Prave od njih mete, štite kriminalce i šire nesigurnost i strah. Moje oduševljenje je bilo tim veće kada sam uzeo u obzir povod koji je doveo lidera Pozitivne u studio TV Crne Gore: afera “snimak”, prvi i najdirektniji materijalni dokaz o rušenju Ustava i najvećih zakona ove zemlje od strane vrha DPS-a. O čemu ta ista Bastilja tri prethodna dana nije prozborila riječ. Svim gledaocima koji su kažnjeni da gledaju tu televiziju, nije bilo jasno zašto je Pajović tako ljut, zašto najavljuje zajedničko opoziciono djelovanje, šta je to izazvalo toliki revolt da se pominje i bojkot izbora pa i napuštanje parlamenta. Niko do gledalaca Bastilje nije čuo za aferu “snimak” jer se ta televizija potrudila, kao i svake druge večeri, da sve što govori o prestupima i kriminalu vrha vlasti sakrije i obesmisli. Odlaskom u srce propagande Pajović je, svjesno ili ne, abolirao režimsku Bastilju za sakrivanje afere koja je bila razlog opozicionog okupljanja i njegovog pozivanja. Time je ko zna koji put od izbora, ili malo prije njih, doveo u sumnju svoj opozicioni kredibilitet.
Zaključak je kao i u prvom dijelu teksta. Nije kriv Pajović, kriv je sistem vrijednosti koji je kreirao režim a koji već deceniju i po pokušava našminkati ministar Marković. U tom sistemu već dvije decenije je nemoguće dobiti relevantnu i kredibilnu opoziciju. Pajović je, kao i mnogi prije njega, samo posljednji primjerak mogućeg, u datim okolnostima. Dok je ove vlasti, njenog vođe i ministra Markovića, drugačiju opoziciju je teško očekivati. Svaki novi pokušaj biće samo novo razočaranje, manje ili veće, jer ministar Marković i ostala “velika braća” DPS-a sve kontrolišu. I paze da se ne dese iznenađenja.
Bonus video:
