Stav

Nada ili sunovrat

Pred građanima Herceg Novog, u budućnosti, a pred građanima Nikšića, 9. marta ove godine, za kada su zakazani ponovljeni opštinski izbori, na stolu postoje samo dvije ponude:1. nada; 2. totalni sunovrat.
564 pregleda 7 komentar(a)
Nikšić snijeg, Foto: Ivan Petrušić
Nikšić snijeg, Foto: Ivan Petrušić
Ažurirano: 13.02.2013. 10:22h

Poslije boravka u Hamburgu, gdje sam prisustvovao spektakularnom meču za titulu profesionalnog prvaka svijeta u boksu između Vladimira Klička i Marijuša Vaha i poštovanja koje sam doživio od kolosa civilizacije braće Kličko, razmišljao sam o tome da crnogorska politička svakodnevica ne bude dio mojih kolumni u “Vijestima”. Sudbine moga rodnoga Nikšića i meni najomiljenijeg crnogorskog grada iz 90-tih godina prošloga vijeka, Herceg Novoga, inicirale su ovaj tekst.

U zimu 1993. godine, kada sam se još bavio amaterskim boksom, moj prijatelj Dragan Bato Ognjenović, svjetski as karatea i kik-boksa, koji nažalost odavno nije među nama, pozvao me da mu pomognem u pripremama za meč koji mu je predstojao. Odredište - Herceg Novi. Bio je to moj prvi susret sa tim prekrasnim gradom i tokom jednomjesečnog boravka i vježbanja u Novom došao sam na ideju da pređem u profesionalne bokserske vode.

Tu ideju je materijalizovao moj prijatelj iz beogradskih studentskih dana Đorđije Batko Goranović, danas vlasnik mesne industrije “Goranović”, koji je organizovao i finansirao moj prvi meč u Nikšiću 27. maja 1993. Herceg Novi me je toliko oduševio da sam svaki vikend tog proljeća 1993. provodio u njemu i bio gost u to vrijeme izuzetno popularnog lokala “Valentino“. Par godina poslije toga, na Kanli kuli odboksovao sam i jedan profesionalni meč. Za mene je Novi u to vrijeme bio najljepši crnogorski grad.

Političke turbulencije sa kraja 20. vijeka i početka 21. dovele su Herceg Novi do izgleda kasabe. Prije par par mjeseci bio sam u Institutu u Igalu na liječenju i moram priznati da sam pri svakom izlasku iz prostorija lječilišta tugovao za onom ljepotom koja je krasila moj omiljeni grad.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka Nikšić je, s obzirom na svoju veličinu,bio industrijski kolos stare Jugoslavije. Željezara “Boris Kidrič” je snabdijevala vojnu industriju kvalitetnim čelicima i hranila i Nikšić i Crnu Goru. Pivara Trebjesa je proizvodila svjetski poznato “Nikšićko pivo“, a svoj doprinos prepoznatljivosti Nikšića kao privredne Meke davali su rudnici boksita “Metalac“, ŠIK “Javorak“, građevinsko preduzeće “Crna Gora“.

Kao dječak, tih godina, putovao sam u Podgoricu uglavnom vozom i na ulazu u glavni grad Crne Gore prvo što sam mogao vidjeti bilo je nekoliko zapuštenih solitera koji su imali izgled „žalosnih sova“. Danas Podgorica diše evropskim plućima, na sve strane niču moderne građevine, a što je, po mom mišljenju još važnije, uznapredovao je i duh naroda koji tamo živi. Slobodno mogu reći da kad god odem u Podgoricu osjećam se kao u najboljim danima Beograda.

Dok je Podgorica u posljednjih 20 godina doživljavala konstantan razvoj, Nikšić je tonuo. Ne znam šta je razlog tome, ali znam da je Nikšić na ivici kolapsa. Jedino mu može pomoći država Crna Gora. Isto tako Herceg Novi, koji je žrtva političkog doživljaja onih koji su u vremenima preloma većeg prijatelja za svoj grad tražili izvan Crne Gore i nadali se da Crna Gora neće biti suverena država.

Pred građanima Herceg Novog, u budućnosti, a pred građanima Nikšića, 9. marta ove godine, za kada su zakazani ponovljeni opštinski izbori, na stolu postoje samo dvije ponude:1. nada; 2. totalni sunovrat. Prazna priča onih koji 20 godina lijepo žive od toga što su dio stanovnika Crne Gore naveli da ne poštuju svoju državu i na račun toga glasaju za njih, nikome u ovoj zemlji dobra donijeti neće. Samo čista situacija u onom dijelu stanovništva koje poštuje i voli svoju domovinu Crnu Goru može donijeti napredak. Našoj domovini su potrebni najbolji ljudi, bez obzira koje vjere i nacije bili. Uslov koji moraju ispuniti je da poštuju svoju zemlju.

Zato kao patriota i kao neko ko voli svoj Nikšić preporučujem građanima da 9. marta izaberu NADU, glasajući za one koji su Crnoj Gori poslije 88 godina vratili čast i dostojanstvo. Kao skromni slovoslagač kolumni u Vijestima obećavam političkoj strukturi za koju ću glasati na ovim izborima, jer nemaju zdravu alternativu da ću u slučaju da stanje u Nikšiću bude nepromijenjeno njihov rad opisivati u komedijaškom stilu.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")