Više od riječi

Kandidat

Vujanović doduše ima jedan važan kvalitet: voli čovjek da se smije. Nema toga što ga neće nasmijati. Kao da je treći mandat za njega – vic
79 pregleda 21 komentar(a)
Filip Vujanović, Foto: Beta
Filip Vujanović, Foto: Beta
Ažurirano: 26.01.2013. 17:49h

Dio države je u mraku. Dio se ruši sam od sebe – krenula klizišta... Ali, biće uskoro bolje: DPS je odredio kandidata. Ako i ne bude bolje – biće veselije. Kandidat je nasmijani predsjednik.

Nekoliko mjeseci već traje javna igra nagađanja: ko će “na crtu” Lekiću. I ta politička opereta ne bi bila toliko neobična da nije postojao jedan problem koji bi u ozbiljnim zemljama bio prilično ozbiljan. Aktuelni kandidat vladajuće partije boriće se na ovim izborima za svoj – treći mandat. Nije po Ustavu? Tim gore po Ustav!

OK, postoji, navodno, neka zona nedoumice: da li je godina 2006. i sticanje nezavisnosti “resetovalo” čitav politički poredak, pa što je bilo – bilo. Sve iz početka. Ali, pravnici kažu da se onda takva mogućnost mora naći u normi, eto, da ne bi bilo kakvih nejasnoća. Ali, zaboravljamo da imamo posla sa ljudima koji su “poetiku nejasnoće” doveli do vrhunaca. Sjećate li se – korisnih nejasnoća? Mora da je i ovo bila jedna od njih. Zašto vladajući crnogorski režim voli nejasnoće? (Njihovi razlozi za ljubav prema nejasnoći izvjesno su drugačiji od Malarmeovih – ovdje nije riječ o poeziji.) Tada, naime, kada imamo nejasnoću, depeesovsku, a ne malarmeovsku, odlučuje goli odnos moći. To je, kao što znamo, situacija koja se toj gospodi uvijek dopadala.

Takođe, biće zanimljivo vidjeti još nešto: ne samo SDP, već i ona grupica intelektualaca-specijalaca vlasti (pročitajte na trećoj strani Arta što o toj feli kaže Čomski), koja se odavno mršti Vujanoviću (navodno nije dovoljno ni Crnogorac ni kontroverzni biznismen, da ne upotrijebim onu stariju riječ za ovo) – mora da će vrlo jasno saopštiti svoje nezadovoljstvo. Mora da ćemo ovih dana čitati razne tekstove gdje čuveni crnogorski intelektualci dekonstruišu Vujanovića. Sigurno.

Jeste malo neobično kada predsjednik partije kaže da se njihov pravni tim temeljno pozabavio pitanjem ima li Vujanović pravo na treći mandat, a onda se ispostavi da jedan od najvećih pravnih autoriteta kojeg ta partija ima, nije ni znao da se razgovara o tome, niti ga je ko što pitao. Odnosno – tu, po svemu sudeći, pravnike niko ništa nije pitao. Tako, da ukoliko pobijedi, Vujanović će imati treći mandat – stvar za koju je Čavezu trebao referendum, a Filipu samo osmijeh. Vujanović je tu prošao “jeftinije” od Čaveza. Ko je Ugu kriv kad nije učio od DPS-a.

A bilo je, kako vidjesmo, i nekih blic konsultacija sa prvim čovjekom Ustavnog suda. Naravno, bez obzira na to da li vam je Vujanović simpatičan ili ne, stvar treba posmatrati iz sasvim drugog ugla: naime, neke stvari naprosto ne smiju biti stvar vaših (ili bilo čijih) simpatija ili nesimpatija. Jedna pravna norma nije i ne smije biti stvar političke procjene ili pogodbe. Odnosno – diktata moći. Ali, što tu nedostaje? Pored ozbiljne debate pravnih eksperata. Ne partijskih, nego pravih.

Naravno, ne smije se zaboraviti to, već legendarno, umijeće DPS-strukture da od svega napravi sapunicu. U kojoj don Rigoberto odlučuje o sudbini svih junaka...

Uostalom, meni je ta stvar izgledala presuđena – čim sam čuo samog kandidata Vujanovića kako saopštava svoje “stručno mišljenje” da pravno ništa nije sporno u njegovoj borbi za treći mandat.

Opet, činjenica da su, uprkos nedoumicama dobrog dijela javnosti, ostali pri svom (ne)ustavnom kandidatu – može da znači nekoliko stvari: manjak valjanih kandidata. Ili inaćenje kao omiljeni metod disciplinovanja javnosti.

Recimo, Sveto sad ne bi bio kandidat ni za mjesnu zajednicu. Ne bi ga, bojim se, zapalo ni da DPS treba da nađe kandidata za predsjednika Krimovice, ili kako se već zove zavičaj našeg Markuzea u pokušaju.

Dobri čovjek Šturke je, pak, nezgodan kandidat: miran čovjek koji je napravio jedan golemi grijeh. Onda, u nekom od interregnuma, kada je bio Milo umjesto Mila, stvar je odradio tako da Milo nikome nije nedostajao. Čak ni svojima. A to je bio opasan uvid. U DPS svjetonazoru i aksiologiji to je grijeh nad svim drugim grehovima.

Možda su mogli da potegnu i Žerara Depardjea. Očito se čovjek, pravim argumentima, može ubijediti u mnogo toga... Ako je vikao – Živjela Čečenija, živio Kadirov, sigurno je kadar da se uključi i u crnogorske predizborne prilike. Slični su to registri.

Vujanović doduše ima jedan važan kvalitet: voli čovjek da se smije. Nema toga što ga neće nasmijati. Kao da je treći mandat za njega – vic. A to je u ovako ozbiljnoj zemlji, preozbiljnoj, nenadani kvalitet. Naime, a ni to nije nevažno: vjerovatno je on jedini kandidat DPS-a koji će i poraz primiti sa ekspresivnim osmijehom...