stav

Prepakivanje

Brojni su primjeri koji pokazuju da i sudovi, jednako kao i tužioci, znaju da "prepakuju" kriminal i korupciju
95 pregleda 5 komentar(a)
kreme, Foto: Shutterstock.com
kreme, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 25.01.2013. 12:53h

Slučaj zamjenice Osnovnog državnog tužioca u Podgorici koja je, navodno, prepakivala skupocjene pomade u kutije jeftinih može biti interesantan sa više aspekata. Naravno, uz poštovanje pretpostavke nevinosti, u kontekstu tog slučaja zanimljivo je podsjetiti da u Crnoj Gori ni jedan tužilac nikada nije ni disciplinski odgovarao. Možda se počne od "prepakivanja" pomade. Zanimljivo je i da osnovna tužiteljka u Podgorici Ljiljana Klikovac i vrhovna tužiteljka Ranka Čarapić još nijesu dale saopštenje tim povodom, osim prvoga dana kada je osnovna tužiteljka u Podgorici saopštila dilemu da li je u pitanju krivično djelo krađa ili krivično djelo prevara.

Ipak, ono što se meni čini interesantnim nije to da li će ovo biti prvi slučaj da se neki tužilac procesuira. Nije mi interesantno ni ćutanje rukovodećih lica u tužilaštvu, ni njihovo "tumačenje" o kom krivičnom djelu se radi. Čute one i o mnogo težim krivičnim djelima, pa mogu i o ovom prepakivanju. Nijesam baš siguran ni da li su u stanju da daju pravilnu kvalifikaciju, pa me ne bi začudilo da to povjere nekoj komisiji DPS-a. Po ugledu na slučaj kada su čekale izvještaj komisije DPS-a o tome da li je DPS prao novac. Ili "prepakivao", svejedno.

Ono što je meni interesantno u ovom slučaju jeste način izvršenja radnje koja će tužiteljki možda biti stavljena na teret. Prepakivanje skupih pomada u kutije jeftinih. Dakle, spolja ili formalno, sve izgleda legalno. Unutra ili u suštini je prevara, odnosno korist pribavljena krivičnim djelom. Lično ne znam kako je ova tužiteljka obavljala službene dužnosti, ali znam za puno slučajeva u kojima su njene kolege ili koleginice "prepakivale" kriminal u formu koja spolja govori da kriminala nema.

Tako, nijesu samo glavne tužiteljke neznavene ili "u dilemi" kako da neku radnju kvalifikuju, odnosno da odluče o kom krivičnom djelu se radi. Mnogi od njihovih potčinjenih isto tako godinama "razmišljaju", nekada sve dok ne nastupi zastarjelost gonjenja. Znaju neki tužioci i da nekada promijene kvalifikaciju tako što će "biranima" staviti na teret lakše krivično djelo kako bi zastarjelost nastupila ranije. Imaju neki tužioci saučesnike i u sudijama kada zajedno "odrade" predmet kao da je zastario, iako to nije slučaj. Zato je jasno da u državnom tužilaštvu ima puno majstora za "prepakivanje". Uostalom, cjelokupna statistika tužilaštva i sudova najvećim dijelom je zasnovana na "prepakivanju".

Ne bi bilo korektno ne prisjetiti se i "prepakivanja" koje je tužilaštvo radilo u slučaju "Vijesti - Mugoše", zaključno sa žalbom na presudu kojom je mlađi Mugoša osuđen. Tužilac u tom predmetu (koji je upravo "prepakivao" neke predmete koji su "zastarali") na kraju je "prepakovao" Krivični zakonik navodeći naziv krivičnog djela koje ne postoji. Nakon toga je i mlađeg Mugošu prepakovao u ime starijeg. U svakom slučaju, cilj je uvijek isti: "skupe pomade" treba sakriti od kase. Nekada za to treba platiti cijenu jeftine, a to tužioci znaju perfektno da odrade.

Brojni su primjeri koji pokazuju da i sudovi, jednako kao i tužioci, znaju da "prepakuju" kriminal i korupciju. Umjesto da državno tužilaštvo ispita i procesuira odgovorne za milionsku štetu u privatizaciji KAP-a dogovorenoj u kafani, glavni akteri tog korupcionaškog posla su troškove korupcije stavili na teret svih građana. Da se sve spakuje u odgovarajuću kutiju, pobrinuo se Ustavni sud. Taj sud je korupciju "prepakovao" na teret građana odlukom da korumpirani imaju legitimno pravo da troškove korupcije naplaćuju od građana. Poslove naplate vrše privredna društva, među kojima ima i onih za koja službe SAD tvrde da su privatizovana takođe koruptivnim radnjama.

Mediji u Srbiji su objavili da je Darko Šarić oprao 1,7 milijadi eura od šverca droge. I to je jedna vrsta "prepakivanja". Novac stečen kriminalom smjestiti u "kutije" u kojima izgleda da je stečen zakonito. Plati se niža cijena i prođeš kasu.

Na kraju, šta je to zajedničko svim "prepakivačima" koje sam naveo, a kojih ima još puno? Svi su na neki način povezani sa organizacijom koja mene podsjeća na kriminalne organizacije onako kako ih opisuje krivičnopravna teorija - na DPS. Neko više direktno i formalno, a neko manje. U krajnjem, vidjeli smo da kutija nije bitna. Važno je ono što je u njoj.

Zato glavne tužiteljke ćute i u slučaju prepakivanja pomade. One znaju da ne smiju krivično goniti za "prepakivanje", sve dok ne dobiju nalog od onih koji su njih postavili na dužnost. Čini mi se da je i izbor tužilaca bio jedna vrsta "prepakivanja". Kutija ili naziv kaže da su državni tužioci, unutra je nešto drugo.