Ko je i jednom boravio u Briselu morao je da proba dvije stvari - briselske vafle i belgijsku čokoladu.
Predstavnike crnogorske vlasti do sada su u Briselu uglavnom čašćavali vaflima, dobro zašećerenim. Onako po balkanskom ukusu. Izgleda su sada Donald Tusk, Žan Klod Junker i Johanes Han poslužili novog/starog crnogorskog predsjednika čuvenom belgijskom čokoladom, kvalitetnom, ali gorkom, zbog male količine šečera.
Tako je Tusk, predsjednik Evropskog savjeta, rekao Đukanoviću da “brzinu pregovora određuje Crna Gora”, “da poglavlja treba zatvarati, a ne samo otvarati”… Vjerovatno je bio i interesantan razgovor sa Junkerom, predsjednikom Komisije, čim je Đukanović u svom saopštenju nakon susreta obećao “odlučnost” da se odgovorni za napad na Oliveru Lakić privedu pravdi, iako je samo prije mjesec dana povukao liniju jednakosti između nezavisnih medija i narko klanova.
Uslijedili su navodi EU da smjena Andrijane Kadije “ide protiv slobode izražavanja i slobode medija koje su važno privremeno mjerilo za poglavlje 23”. I Stejt department se oglasio istim povodom, dok je komesar Han sa nekakvog predavanja iz rodne Austrije, umjesto “mocart kugli”, poslao belgijsku čokoladicu - to što je neka zemlja članica NATO-a nije garancija za dobijanje “zelenog svjetla” državi kandidatu za članstvo u EU.
I onda je uslijedila Đukanovićeva euroskeptična, istovremeno i tragikomična izjava o tome kako ne dijeli balkanski sindrom zavisnosti u odnosu na međunarodne adrese i da Crna Gora može da dostigne evropski kvalitet života, ukoliko se kojim slučajem dogodi da, usljed kontroverzi kojima danas prisustvujemo, EU odluči da uspori ili sasvim zaustavi proces daljeg ujedinjenja Evrope.
Nazdravlje nama i Đukanoviću, svojevremeno je samo Enver Hodža u Albaniji imao taj refleks samodovoljnosti u Evropi.
Istog dana, Han i Federika Mogerini, pride ambasada SAD u Podgorici, sa tri tvita, mimo radnog vremena, napraviše od Alekse Bečića i Dritana Abazovića prozapadnu opoziciju. Obasuše ih vaflima, hvale njihov plan za postepeni povratak u parlament i rad na izbornoj reformi.
Reakcija DPS je podsjećala na situacije kada se raspadaju opozicione partije, kada jedan funkcioner izjavama “skače” preko drugoga. Dok mlađani Miloš Nikolić zorom kudi opoziciju i govori da je plan Demokrata i URA alibi za povratak u parlament, popodne Duško Marković, potpisan i kao premijer i kao zamjenik predsjednika DPS-a, hvali dvojac i pride Ranka Krivokapića i par nezavisnih poslanika zbog spremnosti na dijalog o izbornoj reformi u Skupštini.
Tu sad nema neke velike filozofije. Đukanović je bio na jednoj, svi ostali na drugoj strani.
Predsjedniku DPS i Crne Gore je odgovarao nastavak bojkota jer opoziciju treba predstavljati kao retrogradnu grupaciju koja koči evropski put Crne Gore. Dodatno bi mogao raspisati izbore, dokusuriti opoziciju i možda naći novog zamjenika zamjeniku partije i premijeru.
Sa druge strane, izbori ne odgovaraju Markoviću kome je ostalo još dvije i po godine mandata, DF-u koji mjesecima pokušava politički suicid, Krivokapiću koji još nije obnovio vožnju opozicionog bicikla, a ni grupi nezavisnih poslanika, dok je Bečić odigrao dvoznak. Izbori bi mu odgovarali ako bi bili raspisani skorije, u suprotnom bi vremenom mogao biti marginalizovan jer bi se “kao zakona držao zadane riječi da neće u Skupštinu”, kako mu spočitavaju oni iz DF koji su se nešto ranije vratili u “Sinđin parlament”.
Sve mi se čini da šefu Delegacije EU u Crnoj Gori Aivu Oravu odlično ide obnavljanje lekcija iz Makedonije kada su bivšeg premijera Nikolu Gruevskog u istom danu “šamarali” i njegova opozicija i zapadni centri moći.
Sad se vratimo u Brisel. Evropski parlament, za koji će izbori biti održani u maju naredne godine, ostavio je mjesta za poslanike iz budučih članica, dok je Komisija predložila povećanje izdvajanja u novom budžetu za Zapadni Balkan za oko dvije milijarde eura, koliko iznosi budžet Crne Gore. Francuski predsjednik Emanuel Makron je prije oko mjesec dana poslao poruku - Zapadni Balkan treba usidriti u Evropi i usmjeriti prema EU, Uniju ne treba širiti dok se sama ne reformiše, a u međuvremenu, bez licemjersta, ohrabriti države regiona da rade dalje. Sličan stav imaju i Njemci, Holanđani, Skandinavci.
Ukratko, članicama EU u ovom trenutku se fućka za države Zapadnog Balkana, ali im ne pada na pamet da dvorište prepuste drugim svjetskim ili regionalnim igračima.
Fućkalo bi se i balkanskim autokratama da imaju naftu kao njihove srednjoazijske kolege, da javno mnjenje nije većinski za EU, da preko 70 odsto investicija, robne razmjene i još mnogo čega ne dolazi iz članica EU.
E sad tu ulogu slabe kopče treba da odigraju Tusk, Mogerini, Junker i, prije svih, Han.
Crna Gora je izgleda izabrana kao poligon za eksperiment na kome će EU pokazati ostaku Zapadnog Balkana da stvari ovako dalje ne idu. Za početak, u EU retorici više nijesmo lider evropskih integracija.
Daliborka Uljarević, Stevo Muk, Ana Novaković i Zlatko Vujović plastično su objasnili, u dokumentu “Crna Gora - između lidera i simulatora reformi”, kako izgledaju reforme na crnogorski način. U štivu koje bi trebalo da bude obavezna literatura za svakog ko se bavi Crnom Gorom oni su zatražili da EU ozbiljno razmotri da zaprijeti crnogorskim vlastima aktivacijom klauzule balansa.
Ono što sada radi Đukanović i njegovi mediji je samo preveniranje političke štete. Vladajuća elita je umjesto dobrobiti svih građana stavila u prvi plan sopstveni interes - umjesto da smo za šest godina pregovora sa EU na njenim vratima, lako nam se može desiti da čekamo Makedoniju ili sve zajedno u bremenitom balkanskom paketu. Ne znam da li će EU zaprijetiti ili aktivirati klauzulu balansa krajem godine, kada EK bude ocjenjivala prolazna mjerila, ali sam siguran da će Đukanović i crnogorska vlast u međuvremenu morati da gutaju gorke čokolade i čokoladice iz Brisela.
Bonus video:
