KONTRAPLAN

Kulturološke splačine

Prostitutke debatuju o moralu, etici, ljudskim pravima, pašti i brzom sexu, spikerišu. Lojalni našminkani blavori glasogovore o interesima primitivne manjine...
64 pregleda 12 komentar(a)
Ažurirano: 16.12.2012. 15:51h

Masovno i kontinuirano sipanje kulturološkog neukusa (u ovom tekstu: splačina), kroz šarolik spektar duboko kontrolisanih frekvencija, institucija, grupa i ličnosti - dovelo je preživjelo stanovništvo Crne Gore u poziciju pasivnih gutača.

Medijskih splačina. Slijepi i nemoćni gutaju sve što se ponudi i bači. A sipači splačina (i u daljem tekstu: sipači splačina) našli su se u poziciji kraljeva. Toliko su žudjeli da to i budu. I uspjelo im je. Odavno. Lokalni Kraljevi splačina. Naši „medijski magnati”.

Oblikovanje svijesti (i naročito podsvijesti), kroz megasate primitivno zatupljujućih medijskih sadržaja, odavno je postalo standard. Materijalno osiromašenje većine i prećerano bogaćenje, uglavnom, polupismene manjine, odražava se, kao u ogledalu, kroz dominantne forme medijskog igrokaza.

Prostitutke debatuju o moralu, etici, ljudskim pravima, pašti i brzom sexu, spikerišu. Lojalni našminkani blavori glasogovore o interesima primitivne manjine. Gutačima i biračima se sms porukama i izborima priviđa mogućnost odlučivanja…

No, u javnom prostoru često možemo opaziti da je to nešto o čemu je i suvišno debatovati, nešto što je odavno razriješeno odgovorom: “A, što ćeš?! To narod voli”. Kada navika postane obrazac, pravilo - nema debate.

To favorizovanje nekakve većine (tzv. naroda) kao najuzvišenijeg arbitra na čiju odluku ne postoji pravo žalbe, oduvijek je vješta maska iza koje se krije jeftino projektovana (bijedna) manipulacija.

Kao prvo, ta i takva većina se kreira. Jako dobro i u poželjnom pravcu ako imate medijski i svaki drugi monopol u svojim rukama. Jednostavno, vi onda mijesite sopstveni narod i on ispada onako kako vi želite.

Na kraju, logikom spojenih sudova (medija), narod vremenom postaje Vi. Dakle, kakva vlast - takav i narod. A ne obrnuto. Izgleda da smo paralelno sa privatizacijom dobili i primitivizaciju. Imamo Vlast koja, zarad golog opstanka, utupjuje, uprošćava i izbezumljuje svoje podanike. Bravo, Vlast! Utupi nas, 2013!

Woah, zanimljivo je da se favorizovanje kulturoloških splačina provlači i kroz medije od kojih to nismo mogli očekivati, barem ne u njihovim visoko uzdignutim (deklarativnim) uređivačkim načelima. Jer, ako je vladajuća hunta začela, oblikuje i održava popularnu estradno-kulturnu (scenu) politiku – zašto rijetki “nestranački” i “slobodni” mediji favorizuju upravo tu i takvu otužnu scenu kulturnog, estetskog i etičkog zatupljivanja?

Zašto se umjesto latinoameričkih/turskih udava od 109. provjereno tupih epizoda ne otkupi i emituje edukativan sadržaj? Je l' to isuviše teško? Jeftinije je, svakako. Zašto se u kontravlasti političkom nedjeljniku pojavljuju intevjuii sa aposlutno bezvrijednim lokalnim pjevačima turbo-pop muzike, afirmisanim upravo na festivalima koje održava pomenuta hunta na vlasti? Kako se boriti protiv protivnika, a popularišete oružje koje je on patentirao?

Zašto se ne stvaraju nove scene kada se za to ima prostora, resursa? Zašto se umjesto prazne forme ne favorizuje suština? Opet, ko je kome dao mandat za zagl(t)upljivanje masa? Je l' mase partijama, a partije medijima? Ili to mase same traže? Išću. Zatupi nas, 2013!

Postojeći sistem vrijednosti naslanja se na dvodecenijsku ekspanziju sive ekonomije, a sive, prljave pare prljaju ljude. I odnose među nima. Bez izuzetka. Prljavi ljudi se prljavo zabavljaju, prljavo komuniciraju. Njihovo slobodno vrijeme bolni je odušak od blata sa kojim se mažu u okviru tzv. radnog vremena. Njihove masne zabave odavno su postale obrazac kako se treba zabavljati, opuštati, izgledati… Estradno-javni pravopis.

Jasno je da nema govora o promjeni postojećeg sistema vrijednosti sve dok se u medijima ne ukloni estradna forma komunikacije. I proćera u daleki zaborav, u tamo neke, sivozelene, nesretne 90-e. I sve dok mediji ne budu služili edukaciji, nego primitivizaciji - trajaće naše zajedničko besciljanje u našoj maloj, najljepšoj nasvijet, provincijalnoj žabokrečini.

I, naravno, sve bi bilo drugačije da (je) Premijer sluša(o) jazz.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")