KONTRA(PER)CEPCIJA

Ho ho ho

Dijete sam real-socijalizma na zalasku, ali na vrijeme pelcovana ideologijom egalitarizma u kojoj sam podignuta.
3 komentar(a)
djeda mraz, Foto: AFP
djeda mraz, Foto: AFP
Ažurirano: 12.12.2012. 14:17h

Dragi djeda Mraze,

Budući da sam postala krajnje skeptična spram entiteta, procedura i instituta kojima sam se do sada, na ovaj ili onaj način, obraćala u nadi da će doprinijeti ostvarenju mojih želja glede promjena društvenog konteksta u kome živim, sve mi se više čini da sam prinuđena da se okrenem ovim manje konvencionalnim, ili mojim godinama manje primjerenim, načinima za postizanje dugo priželjkivanog i uvijek iznova sanjanog. Opomeni me se, dragi djede, a ja ću gledat da iduće godine budem bolja nego ove. Obećavam.

Prije svega, red bi bio da ti se izvinim što nikad nisam vjerovala u tebe. Praštaj. Nisam morala. Dijete sam real-socijalizma na zalasku, ali na vrijeme pelcovana ideologijom egalitarizma u kojoj sam podignuta. To što mi se danas tvoje postojanje čini vjerovatnijim od onog besklasnog društva, izraz je okrutne ironije meandriranja istorije, s ove strane gvozdene zavjese osobito. Ako dobro pamtim, nisam rasla u strahu, makar ne u vrijeme dok sam ti mogla bez blama pisati ovakve uradke. Tada sam bila smjela pionirka, i sada ponosna na svoju, do danas, jedinu člansku knjižicu. Političku, dakako, bilježim još i nekoliko članskih karti biblioteka i klubova čitalaca i jednu jedriličarskog kluba. I to bi bilo sve. Vjerovatno mi stoga tvoja pomoć i jeste tako očajnički potrebna. Nadam se da razumiješ.

Primjetićeš da su i moje želje uglavnom vezane za razumijevanje, iako gorim za promjenama. Ali budući da ne prihvatam podvojenost mišljenja i djelovanja i vjerujem da znanje ima interes, te da ga anahrono još uvijek vezujem uz prevazilaženje društvene nepravde –dođe mu na isto – tako da se ne uzbuđuj. To je samo još jedan od ostataka starog i prevaziđenog obrazovnog modela, danas srećom blagopočivšeg.

Dakle, ukratko, evo moje liste.

Ne sumnjam da su ti se brojne misice sasvim izvjesno obratile željama za mir u svijetu. Ni počemu se ne razlikujem od njih, dakako samo kad su čistota srca i plemenitost zahtjeva u pitanju, pridružujem se željama, ali ipak bih te molila samo za par dodatnih pojašnjenja. Molim te da mi objasniš kako to da se militarizovani kapital promoviše kao globalni predvodnik u borbi za mir u svijetu, na koji način nekažnjivost zločina na nacionalnom i međunarodnom nivou osigurava tranzicionu pravdu, kako mogu vinovnici rata, neprocesuirani i nelustrirani, postati borci za mir i faktor stabilnosti u regionu i, naravno, naškrabaj mi nešto malo o tome otkud Nobelova nagrada za mir Evropskoj uniji. Mislila sam da nije moglo niže od Obame i da je to izuzetak, a sad ispade da je pravilo, popišaše se na sve one koji su tu nagradu zaslužili, pa ponizno pitam – mogu li se izvuć kako te fleke?

Drugo, ako možeš istom prilikom da mi otkriješ kako se može, od strane većine onih koji u njemu žive i od strane praktično svih relevantnih međunarodnih činilaca, smatrati demokratskim sistem kome nedostaje osnovna odlika funkcionalne demokratije, a to je smjenjivost vlasti. Samo par riječi o tome kako je moguće da privatizuješ državu, odnosno, ako je socijalna država ono što su radnici uspjeli preoteti od kapitala, kako to da njihovi unuci ne dužu glasa kada se na državni monopol nad ključnim djelovima javnog sektora mirno prespaja hidra transnacionalnih korporacija, legalno im otuđujući roditeljsku stečevinu? Pretpostavljam da su ti na tu temu pisali i ab revolucionari '87, tako da možda već imaš spreman odgovor za mene.

Potrudiću se sama oko ovih ličnih stvari, zdravlja, ljubavi i tako to, za pare ne brinem jer ih nemam, ostaje još samo da ti se zahvalim na darovima u ovoj staroj godini, kako bi znao da tvoja pažnja nije prošla nezapaženo i da je iskreno cijenim.

Hvala ti za onu Palestinu, red je više bio. Hvala ti što sam spavala po cijelu noć prvih pet mjeseci moje novorođene kćeri, za ovo poslije ćemo se dogovorit drugom prilikom. Hvala ti što sam se i ovog ljeta uspjela okupati na stranim investicijama neokupiranim i budvanskim sindromom nedevastiranim plažama, i hvala ti na ludačkoj radosti koju mi ponekad pruža život u Crnoj Gori, u iščašenim nadrealnim prelivanjima naše zbilje kojoj je malo koja fikcija ravna. Tu posebno mislim na posljednju epifaniju u liku direktora Nacionalnog parka Skadarsko jezero i njegovu junačku borbu protiv kontraobavještajnih službi koje u 21. vijeku prikupljaju informacije transmiterom sa leđa ugrožene ptičije vrste. Pajtonovci bi ubili za ovaj novinski navod: „Mužjak crnog orla, jedne od najrjeđih svjetskih ptica, uginuo je u dvorištu kuće direktora Nacionalnog parka Skadarsko jezero Gorana Škatarića, nakon što je izrešetan sačmom. Umjesto veterinara i ornitologa, Škatarić je pozvao policiju zbog sumnje da je riječ o špijunaži, jer je orao na leđima imao "veliki monitor"“. Hvala ti djeda Mraze, pozdravi Rudolfa i ekipu!