STAV

Neću da budem žrtva cinika i primitivaca

Osmog decembra u Kotoru je povodom 16 dana akcija protiv nasilja nad ženama grupa hrabrih usamljenih žena iz svih regiona CG: sjevera, centra i juga po najvećem nevremenu simbolično iskazala PROTEST.
55 pregleda 9 komentar(a)
nasilje u porodici, Foto: Roditelji.me
nasilje u porodici, Foto: Roditelji.me
Ažurirano: 22.02.2019. 18:04h

Imala sam dovoljno strpljenja da sačekam da protekne kampanja 16 dana protiv nasilja u porodici, koja je u svijetu prepoznata kao 16 dana akcija protiv nasilja nad ženama, ali koja je za potrebe vladajuće elite u Crnoj Gori preimenovana kako bi se sakrile sve druge vrste nasilja nad ženama i glas žena koje kažu da je najprisutnije ekonomsko nasilje i nasilje na radu nad ženama u Crnoj Gori, kao i političko, rodno i seksualno, a tek nakon toga porodično.

Da odslušam i odgledam “čudo neviđeno” gdje su se sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori, Delegacija Evropske unije, Ministarstvo pravde i ljudskih prava i Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju – Misija u Crnoj Gori upeli da povodom ovog dana promovišu zaštitu žena u porodici po receptu zaštite prirode, životinja i ostalih ugroženih vrsta koje nemaju uma da se same štitile, već je za to potrebna grupa IZUZETNIH muškaraca. Izuzetnih, valjda, po tome što se mogu uklopiti u misaonu matricu dvorskih intelektualaca, umjetnika i sportista, a ne po tome što su feministi i su bili viđeni u skorom maršu Romkinja ili u bilo kom štrajku žena ili protestu žena protiv nasilja nad njima u posljednjih 10 godina. A bilo ih je dosta i oni ih nisu htjeli, niti sad hoće, vidjeti... Sva ostala javnost oćutala je uspješno privedenu kraju Kampanju inih mirotvoraca koji su krenuli na žene, kao što uvijek kreću kada se pripremaju za nove ratove muškaraca. Eliminišu žene utjerivanjem u četiri zida kako se ne bi čuo njihov glas protesta protiv sistema koji ih tlači, kako bi se našle obilježene porodicom, plemenom, nacijom u svojim ili redovima neprijatelja kao buduća potrošna roba. Znamo kako to rade IZUZETNI muškarci, puna ih je dosadašnja ratnička istorija.

Pretpostavljam da su iz istih razloga svi ostali društveni činioci slijepi na upravo završene izbore, gdje su pripadnici političke elite na izbornim listama pokazali svoj odnos prema političkom identitetu žena stavljajući ih “na čekanje”, na začelju, da vječite zamjenice ulete ako im se ukaže prilika, da ispune kvotu ako bi slučajno neko od međunarodnih faktora ukazao na diskriminaciju žena u politici. Doprinos je dao iI novi-stari premijer koji je u odabiru vlade iskazao dubok prezir prema ženama, prvenstveno u vlastitim redovima, birajući izanđale ministre opšte prakse umjesto njih (lično znam najmanje četiri koje su se mogle superioro naći u njegovoj vladi). Ovo je dokaz nastavka kontinuiteta diskriminacije i unižavanja žena Crne Gore, od strane premijera, kao što je to radio uspješno u slučaju gospođe Bebe Džaković koju je svojim autoritetom štitio dok je ona unižavala aktivistkinje, i poziciju žena u Ustavu Crne Gore, bacajući u lice laž međunarodnim organizacijama da će ona biti smijenjena. Urađeno je to po vlastitom primjeru: kratko je odstranjena pa onda vraćena kao zaslužna u organe partije. Narod bi rekao “vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada”. Da bi krug cinizma bio završen u velikom maniru, a da se “Vlasi ne dosjete”, ne baš u sklopu Kampanje (bilo bi suviše prozirno, a to cinicima nije svojstveno) organizuje se konferencija sa romantičnim nazivom “Žene politici, politika ženama” sa dodatnim fokusom na ekonomskom osnaživanju! Premijer će pozdraviti skup, biti slikan od svih medija naših i stranih, na prvim stranama sa osmjehom demokrate koji je prvi korak u novoj vladi napravio “ka ženama” koje su po svim analizama najdiskriminisanije u regionu, svi/e prisutne/i će oduševljeno klicati i svesti problem na 5 min diskusije... I mirna Crna Gora! Krug je završen, reflektori ugašeni, svi oni koji rade dobrovoljno u interesu ovakve politike prema ženama, prvenstveno mislim na opoziciju i nezavisne medije koji su navedeno skandalozno ponašanje vladajuće koalicije prema polovini stanovništva tokom izbora, tokom preimenovane Kampanje, i izborom vlade oćutali i time dvotrećinski podržali nasilje nad ženama u Crnoj Gori i ustavno ga legitimizirali. Neprihvatljivo im je da je fašista napisao dvije strofe hirme, a potpuno prihvatljivo što danas marširaju fašisti Crnom Gorom.

Ko u ovoj zemlji da NADJAČA ovako projektovanu TIŠINU?

Osmog decembra u Kotoru je povodom 16 dana akcija protiv nasilja nad ženama grupa hrabrih usamljenih žena iz svih regiona CG: sjevera, centra i juga po najvećem nevremenu simbolično iskazala PROTEST ovakvoj ciničnoj i primitivnoj političkoj misli. Ukazala na kontinuitet nasilja od ratnog, preko tranzicionog, do nasilja nad ženama koje je sveprisutno a dominantno je ekonomsko, etničko, rasno, seksualno, i na osnovu roda o kojemu su svi politički i medijski subjekti ćutali papagajski ponavljajući ono što im je vladajuća koalicija servirala kao poseban problem prozivajući njihov lični sentiment i život, a posebno je bila dirnuta grupa IZUZETNIH.

Ovog dana u publici je bila samo jedna predstavnica pisanih medija, nije bilo prestavnika elektronskih medija, niti svih onih koji podrzavaju IZUZETNE MUŠKARCE, ni opozicije ni intelektualaca, ni umjetnika, ni međunarodnih organizacija kako bi dali svoj doprinos... Bile su same žene koje ni kiša, ni olujni vjetar nisu spriječili da dođu i pobroje sve fabrike koju je ova vlast uništila, ratne zločine u kojima je učestvovala, pojačano nasilje prema ženama koje vrši i podržava, a koje je iz toga poisteklo. Tražile su prava koja im kao ljudskim bićima (ne kao egzotici) pripadaju, a prije svega pravo na dostojanstvo. I pokazale su simbolično u kojoj su poziciji žene dok se intonira sadašnja himna, dok se oko nje prepucavaju muškarci, i dale predlog iza koga one i svi u CG mogu stati. Jasno je ko ne želi da to vidi u Crnoj Gori. Na kraju, glas žena koje traže mir, blagostanje i slobodu u Crnoj Gori ne mogu potpuno pridaviti.