VIŠE OD RIJEČI

Prevara

“Dostojanstvo” ne može ni u kojoj formi pripadati nekome ko je faktički “ukrao” glasove ljudi i poklonio ih onima protiv kojih su bili vlasnici tih glasova. To se ne zove dostojanstvo, već – bruka. Ili prevara. A dostojanstvena krađa je teško moguća, čak i u ovakvoj Crnoj Gori
79 pregleda 20 komentar(a)
Drago Đurović, Foto: Ivan Petrušić
Drago Đurović, Foto: Ivan Petrušić
Ažurirano: 01.12.2012. 16:47h

Samo je u Crnoj Gori moguće da čovjek učini golemu gadost, i da još to pokuša predstaviti kao “dostojanstveno”. Sama činjenica da je to moguće, vrlo je opasna.

Predstava prva: nikšićka burleska. Naravno da je i opozicija kriva – beskrajnim, uglavnom nepotrebnim komplikovanjima naprosto su otvorili prostor DPS-u da se iskažu u onome u čemu su, bar na ovim prostorima, najjači: u besramnom manipulisanju.

I, ostaje pitanje – što je potrebno da učinite u Crnoj Gori da dobijete izbore? Oni će uvijek naći nekog guberinića/đurovića...

Opet, ovakvim mahinacijama, DPS aktivira paranoju u opozicionim redovima – kako provjeravati kandidate za odbornike. Što je, dakako, posebno osjetljiv problem za nove, mlade partije.

Živo me zanima čiji je “kadar” ovaj “odbornik”. Ko je došao na ideju da njime ukrasi nikšićku listu Pozitivne? Ta vrsta konfuzije pojačava utisak o “svemoći” vladajuće partije, iz čega DPSDP profitira. Ovdje se ljudi “primaju” na tu vrstu urbano-izborne mitologije. Dok god bude moguća ovakva “igra”, daleko smo od normalne politike i normalnog društva.

Takođe, iritira potreba opozicije da bespogovorno pristaje na “domaće zadatke” od režima: dokazivanje patriotizma onima koji su od toga napravili malu privredu zapravo je besmisleno. I sasvim nepatriotski. Jer, time se samo legitimiše jedna kleptokratska oligarhija.

Uostalom, sve je bilo jasno čim smo čuli objašnjenje gospodina Preletača. Kaže – on sportski podnosi poraz, on je, pazite, molim vas, “dostojanstven u porazima i pobjedama”. Koji poraz? Kako je došlo do toga poraza? Da je on zaista glasao za kanidatata opozicije, ne bi govorio o porazu, već o krađi. Ovako, očito je da on zna da nije po srijedi krađa. Već nešto drugo. Njemu dobro poznato. Otuda ta potreba da petparačkom retorikom pokrije svoju bruku i blam, sopstveno potonuće. Onaj koji je ovo uradio ne može biti “dostojanstven” – ne samo u porazu, već u bilo čemu drugom.

“Dostojanstvo” ne može ni u kojoj formi pripadati nekome ko je faktički “ukrao” glasove ljudi i poklonio ih onima protiv kojih su bili vlasnici tih glasova. To se ne zove dostojanstvo, već – bruka. Ili prevara. A dostojanstvena krađa je teško moguća, čak i u ovakvoj Crnoj Gori.

Predstava druga: Milo krenuo u “čišćenje”. Dostojanstveno, sigurno. U principu – jasno je da je riječ o performansu: na koncu, koga od ovih koji će potpisati kovertirane ostavke “iz ličnih razloga” (kako je to upakovano), nije mogao smijeniti ako bi to poželio?

Da je riječ o svojevrsnom marketingu jasno je po načinu na koji je, diletantsnki kao i uvijek (a što stvar obično čini vidljivijom), centralni vladin bilten, najavio ovu operetu – Milo Britva brije na suvo, i slično... I to – 500 ljudi. Biće tu posla. Mora da je sve drugo u državi u redu i idilično dobro, kad se premijer pretvara u brijača... A njegovi mediji to predstavljaju kao stvar koja će spasiti Crnu Goru. Možda je već zreo za operu – Svemirski berberin.

Uzgred, zanimljiv je detalj da je odabrana retorika koja sugeriše da je razlog za ostavku smješten u zonu “ličnog”. Neobično je, pak, da to “lično” ne dolazi iz ličnosti koja potpisuje, već iz ličnosti koja odlučuje o sudbini potpisnika.

Tako da se ovom operacijom dešava transfer “ličnog” iz funkcionera u predsjednika vlade. Koji tako postaje ličnost svih njih, ličnost koja sabira ličnosne potencijale svih službenika te vlade. Nakon ovoga zaista će moći da kažu, svi crnogorski vladini namještenici – Milo, to smo svi mi.

Negdje poodavno, u ovom crnogorskom ludilu koje traje, neki je policijski funkcioner, sad se već i ne sjećam iz kojih razloga, pismo Đukanoviću završio riječima: Moja glava, tvoja sablja, gospodaru. Odnosno, podsjetio je, jednom epskom formulacijom svoga “gospodara” da je voljan i glavu položiti na oltar lojalnosti i služenja.

Budući da je ova formulacija dio jedne primitivne svijesti na kojoj počiva ova i ovakva vlast, moglo bi se reći da je ova kampanja sa kovertiranim ostavkama, i službenicima koji bez problema pristaju na takav tretman, samo savremenija formulacija iste namjere.

Baš me zanima da li će, nakon ovakvog, šešeljevskog modusa (vođa radikala je imao kovertirane ostavke svih svojih poslanika) neko da pokaže integritet, da se suprotstavi?

Ili će svi, mirno, da čekaju u redu za brijanje?

***

Dijalog, ovih dana, na ulici...

“Je li onaj Đurović iz Nikšića neki rod onom Guberiniću iz Podgorice?”

“Od istih su, sigurno...”