Izbori su završeni. Počinje konstituisanje zakonodavne i izvršne vlasti. Zahvaljujući predizbornoj i postizbornoj trgovini, a prije svega, demonstraciji moći, sile, bahatosti i zloupotreba vlasti, a mimo većinske volje građana, u narednim godinama će nas voditi nova – stara vlast. Vlast kontinuiteta. I u tome je problem. To znači da će Crna Gora nastaviti stranputicom popločanom nekontrolisanom vlašću, korupcijom, nepotizmom, organizovanim kriminalom, nepodnošljivom lakoćom kršenja zakona i zloupotreba službenog položaja, intenzivnim pustošenjem preostalih privrednih i prirodnih resursa, drskom otimačinom i pljačkom građana, siromaštvom... na šta sam upozorio u jednoj od predizbornih kolumni.
Opravdanost ovih bojazni potvrđuju izvještaji Državne revizorske institucije koji se ovih dana objavljuju u crnogorskim medijima. Izvještaji, čije je objavljivanje čekalo završetak izbora, svjedoče o nezakonitoj, bestidnoj i drskoj otimačini i međusobnoj podjeli državnog novca u skoro svim ministarstvima. Pardon, nije riječ o državnom, nego o novcu građana – poreskih obveznika. Opravdanost izrečene bojazni potvrđuju i najave o dospjeću rokova za naplatu novih garancija koje su Vlada i ministri davali “strateškim partnerima”, najave otpuštanja zaposlenih u preduzećima koja su privatizovali “strateški partneri”… Da ne nabrajam dalje. Biće prilike. I - da olakšam posao istražnim organima, posebno onima koji se bave organizovanim kriminalom i korupcijom - nemaju potrebe da me pozivaju i od mene traže podatke o korupciji koju pominjem. Neka pozovu predsjednika parlamenta.
“Kad se ovakve loše privatizacije dese, imate samo ili ogromno neznanje ili korupciju”, izjavio je početkom godine tadašnji i sadašnji predsjednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić, dodajući da Crna Gora, samo u slučaju Kombinata aluminijuma, zbog pogrešne privatizacije, ima stotine miliona eura gubitaka. Gospodin Krivokapić treba, pred parlamentom ili nadležnim organima, samo da pojasni ovu izjavu. I dužan je da to uradi. Da pojasni pojam “pogrešne privatizacije”. Da personalizuje i neznanje i korupciju. U protivnom, može se smatrati saučesnikom.
Za korupciju slijedi krivična odgovornost. Ali samo na papiru. Ako je bilo korupcije, one koji su vodili “pogrešne privatizacije” štiti imunitet. Neznanje nas, takođe, ne abolira od odgovornosti, pa je normalno da slijedi odgovornost i za posljedice odluka donesenih iz neznanja. One koji su o tome odlučivali, čak i od neznanja, štiti imunitet. Crna Gora već plaća, ili treba da plati, ne desetine, već stotine miliona eura po osnovu garancija koje je Vlada dala “strateškim” investitorima. Premijera i ministre koji su izdavali i izdaju garancije štiti imunitet. Štiti ih od odgovornosti za nezakonito i neracionalno trošenje budžetskih sredstava, zloupotrebu službenog položaja i državnih resursa, od krivične odgovornosti za divlju gradnju…
Imunitet štiti i poslanike koji su participirali u brojnim odlukama Vlade, kao one o preuzimanju dugova Kombinata aluminijuma, donosili zakone koje su naručivali “strateški partneri” - naravno na štetu Crne Gore, od prihvatanja Vladinih predloga o novim zaduživanjima…. Imunitet štiti poslanike i od neustavnih izmjena zakona kojima su sebi dodjeljivali posebne penzije, i brojnih odluka o povećanju plata i niza drugih naknada (čitaj: još jednog od oblika zavlačenja ruke u državnu kasu). Predsjednik parlamenta je zaboravio da objasni da li je i ovo, možda, bilo iz neznanja.
Običan građanin (koji ne zna kako da pregura onih posljednjih 29 dana u mjesecu) se pita kakav to imunitet uživaju najodgovorniji funkcioneri u državi i čime su to pelcovani pa su toliko otporni na svaki oblik odgovornosti. Bez obzira šta nam sve čine i kakvu pustoš ostavljaju za sobom. I, šta, zapravo, znači pojam imunitet.
U biologiji, medicini i veterini imunitet predstavlja odbrambenu sposobnost organizma da se bori od napada stranih mikroorganizama. Da bi se stekao, od rođenja nas pelcuju. Kao i ove jeseni od gripa. Time štite i nas i druge od nas. U pravnoj terminologiji imunitet predstavlja status koji neku osobu čini zaštićenom od zakonskih sankcija. Politički imunitet štiti one koji ga stiču po funkciji. Loše je što ne štiti druge od njih. U Crnoj Gori imunitet uživaju poslanici, predsjednik Crne Gore, premijer i članovi Vlade, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik i sudije Ustavnog suda i vrhovni državni tužilac. I svi su zaštićeni. I svi, na neki način, iznad i izvan zakona koji važe za ostale građane.
Ja bih dodao i etički imunitet, koji čovjeka, prije svega onog na visokim funkcijama, štiti od iskušenja funkcije na kojoj se nalazi, iskušenja vlasti, korupcije, nepotizma, zloupotrebe funkcije i službenog položaja… štiti ga od sebe samog. A od njega štiti i njegovo okruženje. Mnogi će reći da je to tako samo dok se ne dočepa vlasti. Jer, kažu, vlast kvari ljude. Ja, ipak, mislim da nije baš tako. Bliža mi je definicija koju je dao Bernard Šo: “Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast.” Dodao bih – ako im može biti da to rade nekažnjeno.
Zato mi, kao građaninu koji nije baš do kraja neznaven, nešto nije logično. Ako za najodgovornije funkcije u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti biramo najčasnije i najpametnije, znači one najbolje među nama, iskreno se pitam šta će im onda imunitet. Ili, možda oni, ipak, nijesu baš takvi kakvim se predstavljaju javnosti.
Zato smatram neophodnim, i predlažem novoizabranom parlamentu, da prije bilo kakvih drugih odluka ili zakona, donesu odluku o ukidanju imuniteta. Predlažem da se ukine imunitet kako bi svi pred zakonom bili jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost, lično svojstvo ili lični status – kako to Ustav propisuje. Predlažem da se ukine imunitet, pa da svi odgovaramo pred zakonom i snosimo propisane posljedice. Kako za činjenje, tako i za nečinjenje. I za neznanje i za korupciju. Svako prema svojim zaslugama. Neka poslanici, ukidanjem imuniteta, počnu od sebe i ličnim primjerom, pokažu i dokažu da su čisti, nekorimpirani… da se ne plaše odgovornosti za izrečeno mišljenje i glasanje u parlamentu. U protivnom, imam pravo da sumnjam da ni oni nijesu onakvi kakvima se predstavljaju.
A kada ukinemo politički imunitet, ako ga ukinemo, postoji šansa da se primi i raširi pelcer etičkog imuniteta. Postoji šansa da predstavnici građana na najvišim položajima postanu imuni na iskušenja vlasti i visokih položaja. Koliko god ove šanse bile male, one ipak bude nadu da bi naredne generacije mogle imati bolju budućnost.
Bonus video:
