Doći će i taj dan, samo da ne dođe brzo, kad će vascijela Crna Gora biti iz jednog komada - ravna i ujednačena - pravna država. Građani i pojedinci, jednaki u pravima i obavezama – u svemu drugom različiti. Država i građanin – sve drugo nebitno osim priganica i tufahija kojih će biti koliko ti srce ište; nakon što vratimo kredite. Sav minuli rad stoljeća, kolektivni identiteti, propale ideologije i imperije, omraze i trvenja, nesebično i predano njegovani - s koljena na koljeno - uz ne mali trud (sredstva i pripomoć) tradicionalnih prijatelja i staratelja, oko konstituisanja odijeljenih rodoslova, kalendara, povijesti, jezika, nikako da izgubi snagu. Istina, urušava se naše bogato pamćenje samo od sebe, zub vremena grize ali mi odlučno stojimo na braniku različitosti, pripadajućih privilegija i projekata. Uživajmo u lošoj beskonačnosti i bezvremenosti, koja međutim, vlastodršcima prije liči na mirnu i tvrdu luku. Neka su vječni naši vlastodršci – patriote i državotvorci - vizionari i četovođe.
Mi smo vojska prava
Bogati smo u razlikama, po šumama i gorama. Svako izobilje kvari pa i multi(č)etničko: nigđe nema takvih tj. ovakvih noći… sve go četnik i početnik. Uostalom, ko nije četnik može biti samo početnik. Kad se orodi politikom prva obaveza mu da četuje, kampuje i ljetuje neđe o državnom trošku i kolektivnom identitetu. Da se svom četnom starješini prikloni i povinuje. (Nipošto da preskoči onog u regiji i okruženju). Podvrgnuti se partiji - političko krilo svake čete - prvi su koraci početničkog reda, rasporeda. Pak se veselo zapjeva: početnik sam – tim se dičim. Imali smo i prvog ministra, premijera - početnika – potonjeg predsjednika, veleposjednika i povratnika… vizionara, ljevičara, desničara. I šta nam fali.
Naše četovođe sustavno i „legitimno“ vrše destrukciju civilnog života, dobrih običaja i prava na vlasništvo: privatnog, društvenog – ovisno o fazi revolucije ili čak evolucije. Nakupili su, bogme, i zavidno iskustvo: valjan partijski vojnik četovao je u mnogim formacijama, kampovima, kolektivitetima i identitetima: kao komunista, socijalista, internacionalista, ateista, tribalista, neoliberal, šahista... sportista – kratak je spisak, zaista. A sve prizivajući neke druge „četnike“ koji su potučeni tijekom II svjetskog rata idejno, vojno i politički. Obaška dotučeni nakon pobjedničkog vojevanja u revoluciji koja teče. Oni su (tragična) prošlost, ali četovanje ne smije umrijeti sa njima. Mi njima više nijesmo od preše, ali oni nama jesu.
Manjinističke čete
Da, prijatno je „pobjednicima“ prisjećati se poraženih četa – svakako prijatnije nego li se uplitati u pitanje, danas i ovdje, kome to revolucija teče. Revolucija koju izvojevaše pobjedničke čete srdačno svojatane od primalaca vlastonosne štafete. Zanago nečista savjest (oceubistvo) koja neumoljivo goni na prebiranje po pepelu i zgrarištu povijesne drame oružanog dijela revolucije i građanskog rata. Gdje je pobjednicima oduzeta pobjeda od strane krotkih i poslušnih nasljednika. (Tako je to sa poslušnima: danas slušaju tebe, sjutra već nekog drugog). Ono što nije pošlo za rukom suprotstavljenoj zaraćenoj braći - izravnim (ideološkim) neprijateljima, učinili su vajni sljedbenici i krivokletnici: „Druže Tito mi ti se kunemo...“
Da je četovanje i nadalje "emocionalno potentna simplifikacija", snažno nas podsjećaju etničke partije u građanskoj državi Crnoj Gori. Takozvane manjinske, etno partije, nepogrešivo implementiraju pročetnčiki duh: evo nas kod vas – nipošto kod njih. Mi smo, vele, posvećeni građanskoj opciji (Bog je velik – biće jednoga dana) ali bez vlasti smo ti ka’ bez države, kao autohtona loza, tavorimo u ćorsokaku. I oni drugi nude vlast, ali, imamo Mi svoje etno afinitete i projekte koje percipiramo kao ispravne. Dozvolite da imamo svoje prioritete, prijatelje i obaveze prema okruženju i šire. Podjećamo da je Crna Gora naš dom - doduše ne i rod... niđe nema takvih noći. Mi smo principijelna koalicija: posvećeni smo svim principima, koje koristimo po potrebi.
Komedija nečiste savjesti
Crnogorske etnije su državotvorne u nekoliko država, imaju matice u okruženju, zaštitnika i sponzora u regionu, simpatije i partnere širom planete. Svaka naša etnija je most prema stranim investitorima koji na taj način obnavaljaju neraskidive veze i sevdah prema starom kraju. Kad ne bude ništa peostalo da se „investira“ – još malo pa nestalo - idemo da četujemo po Avganistanu i Iranu, Siriji i Džamahiriji. Samo da se još malo razvijemo po četama iznutra i povežemo prema vani.
Svaka četa, naravski, krije svoje pasjaluke, a veliča tuđe. Za prpošnog početnika, druge čete bivaju u prvom redu - pete kolone. Mogu da četuju ali... zna se koja je prva uhvatila priključak i drži visak. Prva udarna četa, zna se, to je naša vertikala. Četovođa određuje ko je početnik i četnik, a ko zlosrećni i neznaveni marginalac, pojedinac – bez čete – sirak tužni bez igđe ikoga. Građanin takoreći. Njegova četa snom mrtvijem spava.
Bonus video:
