Izbori su pravi ambijent da se otkrivaju veoma vješte, ali, i one glupave manipulacije. One prve su mnogo opasnije. U svim izborima u Crnoj Gori predsjednik DPS Milo Đukanović ima monopol da, dva-tri sata prije izborne šutnje, u njihovoj živoj istini, „smečuje“ političke protivnike. Tako je bilo i ovoga puta. Naime, Đukanović je zaista saopštio dvije činjenice. Prva je, da je u vrijeme kada je on prvi put postao premijer, državna nikšićka Željezara imala 8 hiljada radnika i da je godišnje proizvodila 350 hiljada tona željeza. Druga je, da ta ista Željezara, koja je danas u privatnom vlasništvu, sa 500 zaposlenih, može da godišnje proizvede 400 hiljada tona željeza. Ko može osporiti ovakve činjenice? „Pravi argumenti“ za likovanje DPS specijalaca, od onih medijskih, do onih terenskih! Javno saopštavaju da njihovom vođi premca nema, a da radnike, koji ometaju proizvodnju, neko zloupotrebljava u političke svrhe.
Pogledajmo njihovu živu istinu, ali, iz drugog ugla. Kada su DPS pučisti (čak i uz pomoć željezaraca) u državi preoteli vlast na ulici, prosječna plata u Željezari je bila preko 1.000 DM (što je realno veća plata od sadašnjih 1.000 eura). Željezara je redovno izmirivala sve poreze i doprinose za penzijsko i socijalno osiguranje. Od realnih zarada iz Željezare (dostojno čovjeku) živjelo je preko 30 hiljada stanovnika. Od njenih povezanih preduzeća živjelo je skoro još toliko. Od sadašnje Željezare, sa prosječnom platom od oko 250 eura, oko 400 radnika sa svojim porodicama nemaju uslove za život dostojan čovjeku. A manipulatori ih još okrivljuju za, tobožnje, političke ambicije. Voditelj pomenute emisije, najodgovornijeg za brutalni i vulgarni neoliberalni kapitalizam (crnogorskog tipa), nije htio upitati kome iz Željezare idu tolike pare. Ako je nekada od Željezare dostojno živio toliki broj stanovnika Crne Gore, a sve je to danas nestalo, onda je pitanje jednostavno – gdje su pare? I odgovor je jednostavan, pare idu nekolicini skrivenih tajkuna koji plaćaju i medijske i terenske DPS specijalce. Da li je građanima i manipulatorima sada jasno da je ono, što su pučisti srušili, bilo daleko bolje od ovog sadašnjeg? Sada je veoma važno, od DPS blizanaca u SDP, spasavati ideju socijaldemokratije u Crnoj Gori. Oni su opaki manipulatori. Željezara nije usamljen slučaj.
Kao Srbin bliskog porijekla iz Crne Gore (vremenski gledano), sa akademskim obrazovanjem, u Crnu Goru sam došao sa 23, a u Srbiju sa svojih 29 godina. I tako, pune četiri decenije, naizmjenično, po potrebi službe. Dojam mi je isti. Srbi i Crnogorci, da li međusobno, da li sa nekim trećim, ili sami sa sobom, neprekidno su u stanju prepiranja. Prepiru se uvijek i kada postoji tema za razgovor i kada je nema. Kada nemaju sa kim da se prepiru, onda se prepiru sami sa sobom. Sintagma „antiprotivan“, vjerovatno je nastala u srpsko-crnogorskom supstratu. Prepirke su im veća duševna hrana, negoli život, čovjeku dostojan. Čudo od mentaliteta! A upravo je to bogomdan ambijent za manipulatore. Posebno one političke. U predizbornoj kampanji, ovih dana, samozvani evropejci senzacionalno su nam otkrili „veliku zavjeru“ protiv Crne Gore – takozvanu Majsku deklaraciju. A terenski DPS specijalci su je konspirativno (onako udbaški), na njima svojstven način, objašnjavali. A o kakvom „velikom događaju“ je riječ? Prisustvovao sam jednom susretu kredibilnih intelektualaca Crne Gore, sa konstatacijom, da su građani Crne Gore po raznim osnovama posvađani, da intelektualci, bez upitnosti o građanskoj, nezavisnoj i međunarodno priznatoj državi Crnoj Gori, treba nešto da preduzmu na sprečavanju tih podjela. Apostrofirano je da ne postoje pitanja o kojima građani ne treba da civilizovano i mirno (bez prepirki) razgovaraju. To je put da se vlast spriječi da dijeli i zavađa narod, a da građani mirno i hrabro učestvuju u svim životnim i državno-političkim pitanjima. Politički manipulatori su otkrili svoje pravo lice. Očigledno je, da bi oni više voljeli da smo na tom susretu Crnu Goru još više uveli u svađe i prepirke. Po ko zna koji put su potvrdili da sirovu vlast održavaju isključivo na svađama i podjelama. Oni su opaki ljudi.
Pozitivnu Crnu Goru je formirala udružena omladina. Nezadovoljni stanjem, odlučili su isto mijenjati. To je bio dovoljan razlog da samozvani evropejci kidišu na partiju crnogorske mladosti. Manipulatorski izvježbani, tu partiju su proglasili rušiteljima države. Morbidno, zar ne? Da zrno političke kulture imaju, svaki dan bi se trebali izvinjavati partiji crnogorske političke budućnosti. Nažalost, oni to nemaju.
Dan poslije izbora, Miodrag Vuković, DPS glasnogovornik, radiju „Slobodna Evropa“ eksplicitno izjavi da će vlast, koju će oni formirati, učiniti sve da opoziciju drže na što većoj distanci od države i od državne politike. Niko bolje nije objasnio prirodu DPS vlasti. Sami oni su, zapravo, i država i državna politika. Svi njihovi ideološki sljedbenici, svi sa njima interesno povezani i svi njihovi plaćenici (po DPS komandi) morali su izaći na izbore. I osvojili su oko 27% glasova svih građana Crne Gore sa biračkim pravom. Niti jedan više nije uz njih. Naprotiv, kod većine građana preovlađuje osjećaj prezira prema DPS. Očigledno je da DPS manjina danas ima monopol nad životima većine. Nekoga će to skupo koštati.
O lobiranju, kao najopasnijoj transnacionalnoj koruptivnoj mreži, više puta sam pisao. Lobiranje je danas, prvenstveno, u funkciji organizovanog kriminala. Da li je DPS klan u toj mreži? U odgovoru na to pitanje treba potražiti pomoć međunarodnih zvaničnika. Za početak možda bi mogli pomoći: Havijer Solana, Jelko Kacin, Miroslav Lajčak i Leopold Maurer. Vjerujem da bi mogao pomoći i izvjesni Martin Šlaf, inače, kolega Vladimira Putina iz nekih njihovih „egzotičnih“ vremena. Odgovor na ovo, od novembra 1995. godine veoma aktuelno pitanje, moglo bi dati nekoliko visokopozicioniranih ličnosti u administraciji SAD-a. No, o tome neki drugi put.
Za građane Crne Gore dolaze bolji dani. Rubikon straha od DPS i njihove UDB-e je savladan. Urušavanje DPS je nezaustavljivo. Građani su predugo bili, a sada je DPS vlast u velikom strahu.
Bonus video:
